Marketing
Malo onako, u prolazu...
Tabaju se u Libanonu, opet, da je milina. Mnoge duše za mene , na sivim stranama. Ljudima mlađim od 50 izgleda nezamisliov d je Libanon nekada bio mjesto mira i ugodnog odmora, nešto kao danas hrvatski Jadran, francuska azorna obala ili Tunis. Bio je Libanon tada mirno, napredno, tolerantno mjesto; i baš zato smetao je Silama Zla, tj. mojim ljudima. I razbili smo ga pošteno. Pa pustili da se malo pridigne, pa sada sve ponavljamo!
Ah, lijepo je imati takva dugotrajna igrališta! Ove šorke na Zapadnom Balkanu bile su fine, ali prekratko je trajalo. 
Slavi se 11 godina oslobođenja. Odnosno, pjeni se nekakva Vlada nekakve RSK iz Beograda, 11 godina agresije, okupacije i genocida u Repu7blici Srpskoj Krajini. Cijede, opet, jad i žuč, jer su ostali jebena stranka u ratu, koji su sami započeli.
Srbi su započeli 20. stoljeće tako, što su u samo šest godina (1912-1918) bili pobjedici u tri rata. Pa je mala, zaostala, provincijska Srbija (nešto kao danas Moldova) postala prava imperija. I onda im manija veličina udarila u glavu. i posve poludjeli. Pa su na kraju završili 20.stoljeće porazom u tri rata 1991-1999. (ne računajući Sloveniju). Ali još nisu izvukli pouku. Moji ljudi! 
A danas u Zornjaku o temi o kojoj pisah neki dan, i o tome kako neki Srbi nisu sretni što Hrvatska postoji, piše moj dobar prijatelj don Živko. Pa se pita, nevino okicama žmirkajući:
Međutim, kao đavolji odvjetnik koji protiv đavola istupa, mirno mogu reći: da! Ispad nekoliko pijanaca opasniji je. Zato, jer je čin fizičkog nasilja. Nakon prvog kamena, još ima vremena da se stane na kraj razularenom nasilju, kakvo danas pustoši Libanon.Post je objavljen 04.08.2006. u 20:16 sati.