Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

kućni ljubimci i dojenčad


UMILNE UBOJICE

Imao sam svega šest godina, ali sjećam se kao danas - igrao sam se u kuhinji, majka je poslovala nad štednjakom, mala, nedavno rođena sestra spavala je u kolijevci u uglu. Majka se nagnula nad kolijevkom i iznenada je zaurlala kao smrtno pogođena zvijer, zgrabila sestru i podigla je, počela tresti njome kao s lutkom i naizmjenično je stiskati na prsa neprekidno urlajući i jednako je urlala sve dok je nisu odveli. Taj urlik mi je zauvijek ostao u ušima.

Osudili su majku da je ugušila sestru u kolijevci. Govorili su da je nije željela ni roditi, da je tražila pobačaj, ali doktori nisu dozvolili, da je bila nervno rastrojena... Majka je počinila samoubojstvo u zatvoru.

K nama se doselila tetka koja se brinula o meni sve dok se otac nije ponovo oženio. Maćeha me nije voljela. Željela je svoje dijete. Napokon sam ponovo dobio sestricu. Nisam imao sretno djetinjstvo. Imao sam dvanaest godina i sjećam se kao danas - učio sam u drugoj sobi kada se iz kuhinje zaorio strahovit urlik. Utrčao sam u kuhinju i zatekao maćehu kako podiže sestricu iz dječjeg krevetića. Malena je visjela onemoćalo kao lutka i sva je bila poljubičastila. Maćeha ju je počela izbezumljeno tresti i naizmjenično grliti, sve dok se nije začulo dječje vrištanje. Onda je čučnula u kut s njom na koljenima i bukvalno je zalijevala suzama suludo se smiješeći njezinu plaču.

Otac se vratio s posla, čuo što se dogodilo, otišao u šupu po sjekiru i izišao na dvorište. I više nikada nisam vidio našu staru mačku.

Imali smo ogromnu staru mačku, svi su se čudili kolika je. Imala je možda i deset kila. A mačka, bez obzira kolika je, šmugne da je ni ne vidiš; prođe na mekim jastučićima svojih šapa da je ni ne čuješ; skoči da se ništa ne potrese, nema mjesta na koje se ne može prikrasti. Ne možeš je dvadeset i četiri sata držati neprekidno na oku. A mačke vole toplo i mekano. Nema toga što im je draže no smjestiti se na mekanom jastuku ili uvući u još toplu posteljinu. Maćeha ju je zatekla u posljednjem trenu kako se opružila sestrici preko lica i prsiju, tri puta teža nego ona, i zadovoljno prela. Dijete se više nije micalo ni disalo.


Smiješni su mi ovi po novinama što dižu paniku protiv pasa, naivni. Kao, "pas izgrizao dijete", čak i "pas usmrtio dijete!" Žao mi je, znam da se i to može dogoditi. Ali mačke nitko ne spominje. Samo broje dojenčad koju pronađu mrtvu bez ikakvog vidljivog razloga. Kao, mala djeca često naprosto prestanu disati. Postoji čak i neki medicinski termin za neobjašnjivu smrt djeteta u prvih nekoliko mjeseci; nisam se potrudio da ga zapamtim.

Kada ću ja imati svoje dijete, prije toga ću nabaviti ogromnog vučjaka, jednog od onih što mrze mačke, i imat će samo jednu dužnost - da je neprekidno uz kolijevku.








Post je objavljen 04.08.2006. u 16:36 sati.