Marketing
UTISCI PETROSJANOVOG TRENERA
Petrosjanov sekundant u meču s Botvinnikom bio je Isak Boleslavski, a trener mu je bio Aleksej Suetin koji je bio i najpozvaniji da dade svoje stručno mišljenje o meču, kao i o dvojici aktera.
„Može se sa sigurnošću tvrditi da je tijekom cijelog meča (ako isključimo start) inicijativa bila na strani Petrosjana. Istina u prvoj partiji on nije mogao svladati po nešto treme pred velikom scenom i dao je bod Botvinniku tako reći bez borbe. Druga partija bila je po naravi stvari bez sumnje neobično važna. Prije svega Petrosjan je odustao od revanša pod svaku cijenu, za razliku od obojice prijašnjih kandidata Smislova i Talja i samim tim pokazao svoju reakciju na poraz – kao da se ništa nije dogodilo. On se držao ruske poslovice: „Nije zato otac tukao sina što je igrao, nego zato što je vraćao izgubljeno.“ U drugom redu primijenio je primljeni damin gambit skoro prvi put u životu a sada mu je postalo glavno obrambeno oružje.
U petoj partiji Petrosjan je izjednačio rezultat, a u sedmoj je prešao u vodstvo. U cijelom tom periodu Botvinniku nije nikako uspijevalo napipati „Ahilovu petu“ svojeg partnera. „No počevši s osmjehom pa do 14. partije, Botvinnik se potpuno razigrao. Jednu za drugom puštao je on otrovne strjelice svom suparniku. Kriza je nastupila u 18. partiji. Tijekom 40 poteza Petrosjan je mogao razmišljati samo o obrani. Botvinnik je nekoliko puta imao prilike provesti udar u centru, ali se pogrešno orijentirao i dozvolio Petrosjanu konsolidirati poziciju. Prekinuta pozicija izazvala je mnogo sporova.
Većina komentatora davala je prednost Botvinniku. Vjerojatno je takvog mišljenja bio i prvak svijeta. U svakom slučaju on se zgranuo kad je Petrosjan našao put do odlične protuigre. Kad je ispustio mogućnost pravovremenog forsiranja remija, Botvinnik je igrao nasilnički i razlika je postala tri boda koju Botvinnik nije ni pokušao izravnati.“
STRATEGIJA I REPERTOAR
Suetin se posebno pozabavio strategijom i repertoarom ove dvojice istaknutih velemajstora. Po njemu, oba partnera su poznati šahovski stratezi i baš zbog toga je važno razmotriti njihov repertoar otvaranja i taktiku igre u otvaranju. Tipično je za oba velemajstora da rješavaju pitanje strategije crnih figura različito, s bijelim figurama se nisu razlikovali. Petrosjan se strogo pridržavao simetrične strategije. Račun te strategije je bio jednostavan: neutralizirati inicijativu bijelog, igrati izravno na remi i tako oslabjeti bijele figure u rukama Botvinnika. I tako bez obzira na grješke Petrosjana i iznenađenje Botvinnika može se priznati da je strategija Petrosjana bila potpuno opravdana. To se ne može reći o strategiji Botvinnika za crne.
Ona je doduše bila više raznolika.“Pripremajući se za meč mi smo uglavnom smatrali da će Botvinnik igrati slavensku obranu (začudo on je nije igrao ni jednom ! – Koliko je novosti ostalo sakriveno?) i Grunfeldovu indijku. No, već u prvoj partiji, Botvinnik koga s pravom smatraju novatorom u pripremanju otvaranja uskrsnuo je u svom repertoaru Nimcovičevu indijku. Dakle ovaj poznati velemajstor izveo je svoj rezime o ovom meču: „U otvaranju za razliku od prijašnjih susreta Botvinnik nije mogao dokazati svoju nadmoć. Konkretno je borba ovdje bila jednaka, a psihološki možda čak i u korist Petrosjana. U manevarskoj igri i kompliciranoj konačnici punoj igre prednost je imao Petrosjan, veoma oprezan i izbjegava kombinatorne, taktične bure, on je veoma intenzivan, a naročito u obrani. Botvinnik je uvijek volio složenu taktičku borbu, ali ovaj put mu je nedostajalo taktičke zrelosti u napadu.“
Uzrok su njegovi rijetki nastupi na turnirima, konstatira Suetin, i ovaj meč je pobjeda suvremenog praktičara nad velikim teoretičarem. Samo domaćom analizom i pripremom čak i savršenom, danas se vrh uzeti ne može.
Konačno 18 godina razlike pokazalo se u zadnjem stadiju meča, Botvinnik se očito umorio više, ali Petrosjan je samo zahvaljujući smirenim živcima izdržao finiš. Meč Botvinnik – Petrosjan se jako razlikovao od mečeva Botvinnika sa Smislovom, a osobito s Taljem. On je poticao u duhu klasike i više od drugih sličan je meču Aljehin – Capablanca. Što je to – korak natrag? Ne! To samo dokazuje postojanost zakona klasične strategije i tehnike u šahu. Oba partnera igrali su sa osobitim športskim zalaganjem, ali su za razliku od Smislova i Talja više pažnje posvećivali šahovskim zakonima a tek zatim psihologiji.
Doktor Max Euwe napravio je paralelu između ove dvojice velemajstora i zanimljivo ja kako ih on vidi i ocjenjuje: „pored razlika, stilovi Botvinnika i Petrosjana imaju i izvjesne sličnosti. I Botvinnik i Petrosjan poštuju solidnu igru, samo što Botvinnik centar težišta prebacuje u oblast taktike, a Petrosjan u oblast strategije. Zahvaljujući njihovoj obostranoj težnji ka solidnosti, ovaj meč je dao velik broj neriješenih partija. Prilikom razmišljanja o mečevima obično se velika pažnja poklanja psihološkom faktoru. Za ovo bi važila neizravna formula: „Sve što nije snaga i stil jest psihologija.“ Pokazalo se da i Botvinnik i Petrosjan nisu igrali ispod svoje obične šahovske snage. Botvinnik izvanredno poznaje sebe i zna dobro s kakvim snagama raspolaže. On je bio svjestan i prije meča da može izgubiti titulu i nije želio unaprijed opterećivati sebe ovakvom dilemom.“
Post je objavljen 04.08.2006. u 15:32 sati.