Odluke koje donosimo u životu,uvijek utječu na našu okolinu,ali je bitno da pritom i na sebe mislimo.Ponekad se svi skrivamo u gustoj magli koju smo stvorili oko nas.Nezadovoljni smo sa poslom djecom,muževima,ženama,poslodavcem;općenito nezadovoljni smo sa samima sobom.Neki puta ni sama ne znam gdje bi trebala stati i razmisliti!Koliko puta sam skrivala svoje osjećaje i padala u zamku da je sve drugo važnije od mene same.Puštala svima na volju,a ja tražila zaklon ili ti sklonište u svojim mislima.Negdje sam pročitala:"Nema slobodnog čovjeka,nitko nije slobodan."Sve nam je u ovoj kratkoj životnoj paradi nametnuto,od nekih stvari ne možemo pobjeći.Sve je pod nadzorom nekim.Čini mi se da svi nešto od mene očekuju,a ja katkada ni sama nisam u stanju vladati svojim životom.U meni je sada velika želja da pobjegnem od same sebe,želja da krenem,mada ne znam kamo i kako?!Znam da život uvjek trazi nešto od nas i da se u njemu mora dati i uzeti.Kako bih rado pobjegla od same sebe dan za danom me drži u nekoj zarobljenoj tjeskobi,zarobljena sam u moru suza..Moram naći dovoljno snage u sebi,mada mi je manevarski prostor sužen;u njemu je ostala mrvica za neke moje manevre.Nisam u iluziji da mogu sve kontrolirati,sada ne!Pogotovo u ovoj fazi bola i suza..Sada bih da mogu samu sebe zaboravila i to zauvijek..
"Život je previše važan da bismo ga shvaćali ozbiljno."
Oscar Wilde.
Post je objavljen 04.08.2006. u 07:51 sati.