Nisam se potrudio posebno da saznam tko je, što želi i zašto je tu momak iza imena Akon. Sud će pasti samo na osnovu glazbe, kako bi i trebalo biti. A ona je prilično ljigava, nedorečena i na trenutke zarazno banalna.
Najzanimljivija činjenica je da je ovaj album izašao 2003. godine, no niti sav marketing i nizanje singlova nisu uspjeli skrenuti pozornost na ovoga momka. Sve do proljeća ove godine i pjesmuljka 'Lonely', koji je pokorio njemačke glazbene kanale i nacije koji su pod utjecajem istih. Pa tako i naše krajeve. Njemački MTV i Viva razvalile su nas sa spotom za spomenutu hitčugu, pa nije ni čudno što mladići i curice od Karlovca do Vinkovaca pjevuše taj, ruku na srce, kretenoidan song. No nije sve baš tako loše ovdje. Ima zanimljivih ideja, potkrade mu se fina melodija, ponekad i neki beat koji je na tragu dobroga. No uši moje mlade ipak nisu još spremne na taj sudar najljigavijeg od jamajkanskog reggaea s turbo mainstream hip-hopom, koji se tekstualno oslanja na dane iza brave i prepričavanje uličnih storija.
Posebno patetično zvuče 'Locked Up' i 'Ghetto', iako obje na prvu ulaze u glavu i fučkanje melodijskih linija postaje neizbježno. U polusimpatičnoj 'Bananza' Akon se muva negdje na tragu legendarne 'Fiesta' R. Kellyja, no ipak još nema znanje i kapacitete da isporuči takvu jednu bombetinu. Sve u svemu, materijal koji se oslanja samo i isključivo na megapopularnost skladbe 'Lonely', a dodatnih par pokušaja hit singlova bojim se da neće Akonu biti dovoljno da ostane išta više od čuda od jedne pjesme. Osim ako u rukavu za budućnost ne krije neke nove bombončice za MTV mlađariju.
Post je objavljen 04.08.2006. u 10:16 sati.