ali nekako ću valjda izdržati još slijedeći tjedan na poslu. radno vrijeme od 12 sati dnevno nije nešto što moj organizam može još dugo podnijeti. podočnjaci su postali sastavni dio mog cijelodnevnog look-a ali ne mojim izborom. čak ni onaj skupi puder koji sam si poklonila za drugu godišnjicu hodanja s dragim ne može učiniti čudo. osjeti se da sam pri kraju snaga, čak i u načinu na koji govorim. lijeno mi je pa sam sve riječi počela skraćivati na pola tako da sada govorim tako da se jedino sama razumijem. doduše, tako je uvijek i bilo samo se sada više primjeti. čak sam si zaboravila čestitati blogorođendan..
nedavno sam pola dana tražila po netu program koji bi mom šefu omogućio da još jednom pogleda sevin pornić. šta sve neće ući u opis mog radnog mjesta...
Post je objavljen 04.08.2006. u 09:10 sati.