Taman kad pomislim da sam se navikla...da sam te izbrisala...pojavis se...neprimjetno se ponovo usunjas u moj zivot...i dopustim ti...na sekundu...na momenat... zbog potrebe...zbog navike...zbog zelje...Ne, tvoje rijeci vise nemaju znacenja...prazne su... ne cujem te...samo vidim usne kako se micu...nema razloga da znam sta govoris...ne zanima me...nedostajao si mi...bilo te je lijepo vidjeti...mada cudno...nakon ovako dugo vremena... koliko je dana proslo od posljednjeg puta? nisam sigurna...prestala sam brojati...gledajuci te pokusavam razumjeti zasto si dosao...zasto sam pristala te vidjeti...od ovog susreta nemamo nista...ni ti ni ja...da li je ovo bio neki pokusaj za izvinjenje...za objasnjenje...pokusaj da rascistimo stvari medu nama....zar je bilo potrebno...osjecam se kao da smo stranci...medu nama je sve nestalo...zar tako brzo...hmmm...osjecam se kao da gubimo vrijeme ovim susretom...pitam se sta bi ona rekla da zna gdje si...ionako kazes da je nevjerovatno ljubomorna...govoris mi da je slucajno ne nazovem i kazem da smo se sastali... ma zar si lud...kakva bi svrha tome bila....prerastla sam te djecije igre...ovo je trebalo da bude tesko...trebalo je da me boli da te vidim...i smijesno mi je...smijesno sto ne osjecam nista...osim indifference...zezas me...na onaj stari nacin...smijemo se...iz navike te zovem kako sam i prije...pravis se da ne primjecujes...setamo...u krug...nervozno...na kraju odlucujem da idem...nema potrebe da vise ostajem...ovo je ionako bila propast...trazim zagrljaj....zelim vidjeti da li cu osjetiti bar mali dio one ljubavi sto sam mislila da jos uvijek imam za tebe...kada osjetim ponovo tvoje ruke oko sebe...razocarana, odmicem se od tebe...jer nema nista...apsolutno ni zrno topline...ni ljubavi nisam osjetila...pozdravljam te poljubcem u obraz....okrecem se i idem... nakon par minuta hodanja...okrecem se iza sebe...jos uvijek stojis na mjestu gdje sam te ostavila...i gledas za mnom...masem ti...a ti napola dizes ruku...na tren pomisli da ti je zao sto idem...da bi zelio da sam ostala...pomisli da se vratim...ali sa osmjehom shvati da to ne zelim...ne zelim da se vracam...tebi...ne zelim da budem vise tvoja...jer to nikad i nisam bila...ne zelim da znam sta si razmisljao u tom momentu...da li si se kajao za sve...i da li si pozelio da ides sa mnom...to vise nije vazno...vise nema povratka tom zivotu...zavrsen je za nas...nevazno je ko je tome kriv....nevazno je sta smo zeljeli...mogli...i probali...ostalo je samo da se sjecamo....i pitamo 'sta da...'
,sjetnadusa.blog.hr" />