...pogled mi je zastao... gledajući, nije mi trebalo ništa... sve sam imao prije... visoku praznu sobu... otkrio sam prozor... nešto je bilo iza njega... zapjevao sam:
... netko me zove... ne zna za moje ruke slobodne, moj pod i moje nebo, moj zid i moje ljude... netko mi priča... ne zna da sam i ja slušao prije i isto tako volio riječi i mrzio slova... već netko druže vrijeme nitko ne vidi svijetlo iza koje već sada tinja i zove me, zove...
Post je objavljen 03.08.2006. u 20:11 sati.