sveti tragovi na tlu koji vode me u kvart,
ono sveto mjesto grada gdje je označen moj start,
koračao sam - hodao sam i smišljao sam plan,
da si stvorim dobar život barem na jedan dan,
prihvatili me odgojili sada samostalno šečem,
mašem kad te vidim ili te u komadiće rasječem,
kao oštrica mog mača što sjaji dvosjeklo,
i kad sam sam u tami u srcu vidi se svijetlo,
vidiš me - gledaš me dali plačem il' se smijem??
vidiš me - gledaš me dali sam tu ili se krijem??
tu sam i ne plačem pokazujem ti ono pravo,
pokazujem ti realnost i sve ono što sam stvaro,
svaku riječ ti opisujem, objašnjavam kao sliku,
a ti hočeš obrnuto pa me ostavljaš na piku,
čemu ta mržnja, bol, plač - naše suze,
žemu laž i preziranje čemu krive smjernice,
zašto ponašanje je takvo kao da smo si stranci,
pročitaj moje riječi napisane na ovoj stranici..
pokušavam zaboravit sve što desilo se prije,
riječi napisane krvlju "kasnije plačem, sad se smijem"
to su nove staze, nepročešljane 'life' faze,
ustvari to su vremena kada porazi se gaze,
zato okrenuo sam stranicu i naslov sam podebljao,
krenuo sam novim putem jer sve prije sam sjebao,
pobjegao sam od problema, bježao sam - trčao,
zato otvoreno je srce da bi vama to ispričao,
koračao sam stazom koja bila je uska,
hodao po trnju, po blatu nakon pljuska,
i dok nebo se crnilo dok led se rastapao,
ja sam postao sjena, sad sam to shvatio..
Post je objavljen 03.08.2006. u 15:47 sati.