…jeste primijetili kako banke zloupotrjebljavaju ljudske slabosti. Daju vam neodoljiv izazov: dopušteno prekoračenje, dolazi uvijek u «paketu» sa drugim «uslugama». Čim nasjednete na foru, kao da vas maljem opale, kao kad miša uhvatite u kolutnu mišolovku, tako da uvijek trči u krug. Postaješ rob banke, nikad se više nećeš izvući iz toga minusa, rijetki su koji mogu. Jer oni koji mogu, u pravilu niti ne ulaze u minus.
A zašto onda ljudi nasjedaju uporno i uporno nasjedaju? Zašto si ljudi dopuštaju da zbog jednog mjeseca blagostanja budu do kraja radnog vijeka robovi banke. Banke to zovu uslugom, uzimanje kamata sa računa? Što je banka učinili da bi zaslužila te kamate? Ništa dobroga nije napravila, samo vas je izigrala. Zbog onog mjeseca kada ste si dozvolili prije nekoliko godina da uđete u minus još dan danas plaćate kamate. Zbog tog mjeseca kada ste si zaželjeli priuštit nešto što ste vidjeli na reklami, ili nešto s čime su se susjedi hvalili, još dan danas se možda sjećate tog dana.
Ljudi se tješe i nazivaju to životom na odgodu, život iznad svojih mogućnosti. Što vam je ljudi?, nema tu nikakve odgode osim onog mjeseca prije nekoliko godina kada ste ušli u minus. A svaki mjesec poslije ste živjeli zapravo ispod svojih mogućnosti jer je banka dolazila redovito po svoje. Ustvari je to život ispod svojih mogućnosti, ne iznad. Šta znači jedan mjesec blagostanja, ako čete slijedećih 15 godina robovati?
Nije meni toliko žao onih ljudi koji su eto iz ovih ili onih razloga nasjeli, nekad čak bili prisiljeni nasjest. Više mi je žao onih koji još uz to niti ne shvaćaju cijelu apsurdnost svoje situacija. Koji se još dive tim meneđžerčićima iz banke kao nekakvim uspješnim ljudima koji znaju eto okrenut novce. Koji sanjaju o tome da jedan dan i oni učine veliku stvar i postanu kao ti menedžeri, koji se na reklamama predstavljaju kao vaši spasitelji a u praksi su zapravo obični kamatari. (svaka čast iznimkama kao npr. kreditiranje proizvodnje).
Znam da ova kritika napada izravno tvrdokornu kapitalističku utopiju koja nas uči da će društvo prosperirati onda kada svaki pojedinac bude gledao najviše svoje interese, tj. kada budemo najveći egoisti, kada svaki meneđžerčić bude gledao kako najviše mogućih kamata izvući od svojih robova. Da dragi čitatleji, na ovome blogu nećete pronaći hvalospjeve takvim meneđžerima, niti ohrabrenja da i vi postanete kao oni, ali nećete pronaći ni puno sažaljenja ovdje. Ovo je blog na kojem mnoga navodna dostignuća i uvjerenja «modernog» društva dolaze u pitanje.
Post je objavljen 03.08.2006. u 12:18 sati.