c)materijalna dobra, bogatstvo i siromaštvo, moć i vrednovanje ljudi
Ispričao mi susjed priču o svome djedu. Ide pješice cestom u vrijeme dok je još bio mlad. Sustižu ga konjska zaprežna kola. Čovjek iz kola pita ga: «Čiji si ti, mali?» Moj susjed mu kaže svoje prezime ali čovjek nezainteresirano okreće glavu i nastavlja put. Onda se ovaj moj susjed dosjetio da mu je djed svuda poznat i kaže: «Ja sam Šokin unuk.» Na to čovjek u kolima reče:»Što odmah nisi rekao. Hajde, uskači!» I poveze ga u svojim kolima.
Nekada su ljudi bili poznati po svojoj dobroti , po svojim vrlinama i poštenju. Takve su ljude pamtili, cijenili i pričali o njima. Znali su ih po imenu i prezimenu. Sjetno se toga prisjetiti jer toga više nema.
Ljudi, o kojima se danas priča jesu imućnici, jesu moćnici ili su popularni iz filma, šou biznisa ili sporta. Sve što čovjeka danas čini poznatim vezano je uz materijalna dobra, osobito uz novac. Onaj koji je bogat ima moć i često ima i vlast. Sve što čovjek čini u životu podvrgnuto je pribavljanju novca a time i materijalnih dobara i svega drugog što se novcem može kupiti. A može se kupiti sve. Glumac na filmu, pjevač na pozornici, sportaš na terenu, profesor u školi, radnik u tvornici, činovnik u upravi, pogrebnik i svećenik; svi oni rade svoj posao s osnovnim ciljem: da si pribave što više novca.
U toj utrci za novcem često zaboravljaju na moralne vrijednosti svoga zvanja. Glumci i redatelji stvaraju filmove koji donose novce i nije im važno jesu li njihovi filmovi umjetnički vrijedni i kako će duhovno utjecati na gledatelje. Dobro prodavani filmovi su pak oni koji prikazuju nasilje, kriminal, ratove, seks, zlobu i pakost.
Pjevači a osobito pjevačice na pozornici i na albumima trude se svim silama ekstremno se obući (ili svući), ekstremno se ponašati, što rekla moja punica «Što grđe to bolje». Ako to ne čine sami, onda unajmljuju druge koji ne umiju pjevati ali se umiju ekstremno ponašati i hoće se ekstremno obući: polugoli skakati, divljati, mrdati, uvijati se itd. Važno je da se postigne dobra prodaja nosača zvuka, video zapisa, koncerata itd. i tako dobiju veliki novci.
Sportska borilišta su postala tvornice za proizvodnju novca a sportaši pretvoreni u vrlo bogato plaćene robove. Njima se trguje kao svakom drugom robom, osobito s nogometašima jer su oni najpopularniji. Sport više nije nadmetanje u sposobnostima i spretnostima između nas i vas, između jednih i drugih, nego je to tvornica zabave koja nosi zlatna jaja. Milijuni ljudi idu na utakmice ili gledaju prijenose na TV a da pri tomu nisu navijači nijednoga od takmaca. Često su to strani nepoznati timovi.
Doktori u bolnici ili ambulanti liječe ljude. Obavljaju jedan od najhumanitarnijih poslova, ali za novac. Međutim, često im novac dobiven od zdravstvenoga fonda nije dostatan, pa oni pokušavaju dodatno pribaviti još novca za sebe i to tako da otvaraju privatne ordinacije i svoje usluge naplaćuju po slobodnoj cijeni ( a zdravlje nema cijene) ili da primaju mito ili da prikazuju fiktivne troškove ili da pacijente stavljaju na čekanje za krevet ili operaciju kako bi ih rođaci pacijenta «posjetili kod kuće» itd.
Profesori će rado «pomoći» učeniku ili studentu instrukcijama, progledati kroz prste na ispitu, organizirati privatne škole, samo ako to donosi novac.
Radnika u tvornici zanima jedino koliko će novca dobiti za svoj rad, da to po mogućnosti bude što više. Činovnike u upravi krasi privrženost šefovima jer tako mogu napredovati na poslu a s napredovanjem dolazi i veća plaća. Ako u radu sa strankama mogu dobiti još nekakve «poklone» makar oni bili i novčani, tim bolje.
Pogrebnici naplaćuju svoje usluge sukladno nevolji koja je čovjeka zadesila. Bez obzira koliko to stajalo on mora platiti. Pa, neće valjda pokojnika ostaviti nesahranjenoga. Tako ponekad kovčeg za pokojnika treba platiti koliko dva trokrilna ormara a pokrivač kao dvije kompletne posteljine.
Svećenici su jedina grupacija koja smanjuje svoju novčanu dobit, ako to promatramo kroz dulju povijest svijeta. U srednjem vijeku svećenici su vrlo bogato živjeli i uzimali su koliko su htjeli za svoje duhovne usluge. Što su ljudi manje vjerovali, manje su im i davali. (u nas trenutno vrijedi izuzetak od toga, ljudi daju više nego što vjeruju). U vrijeme socijalizma naši su svećenici uzimali darove, koliko tko dade za: krštenje, vjenčanje ispraćaj pokojnika, posvetu kuće itd. Danas su i kod nas svećenici došli u priliku da određuju svoje cijene, da imaju svoju tarifu. Ali neka. Ako ih ljudi trebaju neka ih i plate. Šteta je velikoga nauka, škola i fakulteta, bogoslovija i novca uloženih u njih, da bi se proizveli prevaranti, visoko obrazovani prodavatelji duhovne magle, koju običan puk, nažalost, treba. Treba ih i vlast jer oni od ljudi prave dobre poslušnike, one koji se za neposluh boje kazne Božje..
Moglo bi se reći svi, ama baš svi ljudi grozničavo nastoje steći što više novca. Mnogi to žele postići na brzinu. Pri tomu se služe mutnim poslovima, prijevarom i lažima. Takve danas zovemo uspješnim poduzetnicima, tajkunima.
Prema današnjim, neispravnim mjerilima vrijednosti dobar čovjek je bogat čovjek , siromašan čovjek je loš čovjek. Bogatstvo pojedincima donosi moć i popularnost. Postoji čak i narodna poslovica o tomu, koja kaže: «Novac buši gdje burgija neće». Ili reklama za kreditnu karticu, koja kaže:»Sa Cards karticom sva su vam vrata otvorena».
Netko mi je nedavno govorio o promicanju vojnika u dočasnike, dočasnika u časnike, a časnike u generale. Za tu svrhu se upotrijebi najviše odličja za razliku od promicanja u drugim sferama života. ( Zar je ubijanje i razaranje toliko važno za jednu državu?) Ta vojna promicanja , međutim, manje se dodjeljuju zbog osobitih zasluga ili junaštva a više zbog toga što viši čin nosi veću plaću i veću mirovinu. Novac i ovdje igra najvažniju ulogu.
U trošenju novca ljudi su postali nerazumni. Nakon što su ga stekli na problematičan način ili su ga stekli vlastitim teškim i napornim radom, oni taj isti novac doslovce razbacuju. Grade kućerine ili kupuju stanove takve veličine koje su mnogo veće od njihovih potreba i broja članova obitelji, kuću za dva reda cigle veću od susjedove, posebne sobe za svaku namjenu, za boravak u svakoj od njih u određenom dijelu dana, toliko kreveta i ormara da u krevetima nema tko spavati a ormari zjape prazni do slijedećeg novca kojim će kupiti garderobu da bi ih napunili bez obzira što će neke od tih odjevnih predmeta nositi jedanput ili nijedanput u životu. Razumije se samo po sebi da njihova kuća ili stan moraju biti sagrađeni i uljepšani iznutra i izvana najkvalitetnijim i najskupljim materijalima.
Uz kuću ide skupocjeni auto, auto koji može voziti 200 , 300 km/h iako imamo ceste s maksimalno dopuštenom brzinom od 130 km/h a najčešće je to brzina od samo 50, 60 km/h. Dobar i skup automobil mora imati dobru, lijepu i opremljenu garažu po mogućnosti s ugrađenim grijanjem. Autom se vozi u kafić ili trgovinu udaljene nekoliko stotina metara. Benzina nikada dosta, registracija servisi, popravci ... i opet treba puno novca. Ništa se ne može bez njega. Nitko si bez njega.
Svojevremeno mi jedan dečko kaže da ne može naći djevojku jer nema auto. Cure ne žele hodati s dečkima bez auta. Ja sam mu na to nešto grubo rekao ali sam se poslije pokajao jer je on bio u pravu. Čuo sam da djevojke doista vrednuju momke po njihovoj imućnosti, imaju li «dobar auto, dosta novca, da često i slobodno «izlaze», da imaju «dobru gajbu» itd. Osobito vole ako imaju gdje doći na tulume na kojima se može izraziti «sloboda» u uživanju alkohola, droge i seksa.
Kada je u pitanju hrana imamo na Zemlji apsurdnu situaciju. Na jednoj strani imamo bogati dio svijeta (bogati zapad) koji se razbacuje kvalitetnom, skupom i raritetnom hranom (teško životinjama koje to plaćaju svojim životima), dok na drugoj strani mase siromašnih gladuju i umiru od gladi ( siromašni jug) i na trećoj strani srednji sloj koji trpa u sebe nekvalitetnu hranu, koja za posljedicu ima razne «civilizacijske» bolesti. Ljudi srednjeg sloja smatraju da se ne vidi što jedu ali se vidi ako imaju lijepu kuću i dobar auto. Zbog želje za prestižem oni postaju nerazumni.
Novac je važan, njime se može kupiti sve. Osim kuće, auta, odjeće i hrane mogu se kupiti razni drugi užitci: ulaznice za sportske ili kulturno-zabavne priredbe, kockanje, seks sa prostitutkom, gledanje porno filmova i štošta drugo.
Post je objavljen 03.08.2006. u 09:06 sati.