PROBUDJENJE
---------------
Zen-ucitelj Setsugen jednom zgodom ovako rece svom uceniku Jiju: "Ako se zadubis u meditativnu sabranost
bez prekida tjekom sedam dana i noci, a ipak ne dostignes prosvetljenje, mozes slobodno odrezati moju
glavu i od koze naciniti zastirku za svjetiljku.."
Nedugo nakon tog razgovora, Jijo oboli od dizinterije.
Uputi se na skrovito mjesto na kojem se posvetio usredotocenju ispravne paznje i meditativnoj sabranosti.
Kada je tako prosjedio u meditativnoj sabranosti sedam punih dana, jedne mu se noci iznenada pricini da cijeli svijet nalikuje snjeznom krajoliku obasjanom svjetlom mjesecinom, te uz to osjeti kako je cijeli kozmos suvise malen da bi ga mogao sadrzavati.
Tim je stanjem duha bio dugo obuzet kada iznenada dospije u svjesnost zacuvsi jedan zvuk. U tom mu se
trenutku cijelo tijelo oblije znojem, a njegova bolest
iscezne bez traga. U pocast tog trenutka, Jijo napise
ovaj stih:
Zracece, duhovno - Sto je to?
Istoga trenutka kada trepnes ocima, izgubio si ga iz vida.
Plosnat komadic drveta zraci svjetloscu;
I naposljetku, uvijek sam bio sam ja sam.
/ Napomena: Mr.sc. Ksenija Premur, Filozofija zivota zen buddhizma, Zagreb, 2006./
Post je objavljen 03.08.2006. u 07:47 sati.