Pregled posta

Teško za povjerovati ali istinito ...

Umorna sam ko pas. Rasturila staru 5:2 u setovima, ali idalje umorna ko pas.
Bog mora da je muško. Prije kojih mjesec dana onovremeno novi novcati DVD prestao je raditi iz samo njemu poznatih razloga. Vjerojatno sam ga krivo pogledala. Znate, jedan od onih s HDDom i svime. Stari ga je kupio unatoč tome što nema nikakve ambicije naučiti ga koristiti. Rađe će meni priručnik turnuti u ruke i reći da imam tjedan dana da sve proučim i podesim a onda njemu pokažem kako se pusti film. I nije da sam ja zmrdala DVD. Neeee. Ja sam ga našla zmrdanog, slika stalno bježi.
I detaljno proučim priručnik, sve žive i nežive metode isprobam, gasim, palim, resetiram, vraćam na tvornička podešenja, prekapčam kabele, plešem ples kiše,woodoo ... ništa. Idalje slika jednako biježi.
I jučer, prvi put u mjesec dana starom pade na pamet pogledati film. Shit. Sad sam nadrapala.
Ko će biti kriv nego mali Mujo. I pozove on mene, ja izmumljam nešto u stilu da sam tak našla i da sam sve živo probala i brzo zgiljam. Vratim se za pola sata, slika savršena. WTF-ovi mi plešu oko glave i pitam ga kak je to uspio ... "Pa ne znam, samo sam ručno ugasio i upalio."
I kako molim vas ljepo da čovijek ne poludi ... ... samo ga je ugasio i upalio. Neeee. JA to nisam probala otprilike 10 000 puta. Ali njemu radi. Zašto? Jer sam žensko i nikakva tehnika osim razno raznih perilica ne reagira na moj dodir. Neka netko molim vas Bogu kaže da više nije smješno. Ja sam prezauzeta griženjem ljudi.
U svakom slučaju, pogledali smo taj film. Djevojka od milijun dolara. Moram priznati da se smekšo Clint pod stare dane ... čak bih ga okarakterizirala kao romantičnog nakon ovog filma.
Iako ima i dobar broj humorističnih situacija u filmu. I socioloških. Ali na kraju uglavnom prevladava dojam tihog dostojanstva smrti. Komentar starog je bio ..."Ipak nije boks sport za žene." Ja osobno smatram secnu gdje joj ispravlja slomljen nos prilično inspirativnom.
Dobar film. Iako te uhvati nostalgija za dobrim starim danima i kilama pistacija sljuštenih s bratom uz Dobar,loš i zao. Premalo smo gledali filmove ...
Danas sam pak s sestrom konačno pogledala Dodgeball. XD XD Ameri su bolest. Bez uvrede. :)
Ali zbilja, ne znaš bi li se plako ili smijao. I , naravno, na kraju stvar spasi ko drugi nego Chuck Norris.
O da, kaj još moramo komentirati? Aaaa... Djevojka s bisernom naušnicom. Pogledajte. Fantastična glazba. Negdje desetak puta sam puštala odjavnu špicu. A i pruža zanimljiv kut gledanja na život renesansnog umjetnika. O i da. Pogledala sam Sin City, prvi put nakon kina. Mislim prvi put u cjelosti, bez da sam zaspala u pol filma. Ja skoro uvijek zaspijem. I cjelo se vrijeme samo za glavu držim ..." majko mila, kakve sam ja bedastoće o filmu pisala nakon kaj sam ga u kinu pogledala ... majko mila, a ljudi su to pročitali ... majko mila, mora da misle da sam djete zaostalo u razvoju ..." :)
Koliko se brzo mjenjamo, ne? Znate kaj je dobro napravljeno? Marvove oći. Prvi mi put nisu tolko upale u oko (ironije li :P ). Iako film opće nije fer. Prepun je polugolih ženskih. A komadi? Di su komadi? Điššš ... sve komade stavljaju u debilne serije za teenagerice. I likovi uvijek dobe najbolje kaputine. Nešto tu opako ne valja. Nadam se da će u dvojci ispravit tih par nepravda.
Iako su te nepravdice toliko pažljivo i delikatno upletene u naše društvo da ih je nemoguće ispraviti bez da posegneš za ilegalnim mjerama. A kad cvakneš par glava, niko te više ne uzima za ozbiljno.
I imam li izbora nego se pokoriti? Naravno da imam. Zamislite kakav monopol imaš ako preuzmeš kompletnu upravu nad kučom? Muaha ha ha ha ha ... ispred iskopaš jarkove, osiguraš si podzemne puteve za dovod sirovina, postaviš strijelce na balkone ... hmmmm. Možda je to malčice neprovedivo. Malčice. Vidjet će oni mene kad se vratim s novim, razrađenim planom!

Sretnom okolnošću, prekjučer vjerujem, ponovo smo se okupili. Stara ekipa. Moja stara ekipa, znate ono, društvo iz ulice.
Badminton, pruža savršeni spoj tračanja svega i svačega a istovremeno i odmjeravanje snage.
Iskreno, da je bio pravi fight, moja bi se glava kotrljala travnjakom. Istina je da je protivnik stariji dvije godine, viši, teži, da ne kažemo muško, ali sve su to izgovori. Iako i spretnost vjerojatno ima puno utjecaja ali kad je danas tolko teško naći ljude lude koliko i ti tako da sve ostaje na pričama ... a i kad moramo prokleto odrasti. Mislim da sad društvo ne bi previše blagonaklono gledalo na ritual borbe za daljinski svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima uključujući i griženje ( ok, ugristi nekloga za čarapu nije nešto što bi zdrava osoba poželjela učiniti dva puta u životu, ali opet ...) s osobama koje ti nisu u rodu. Mrzim odrastanje.
Uglavnom, toliko vremena je prošlo, toliko se toga promjenilo ... svijet je postao puno složeniji u toj svojoj naivnoj jednostavnosti. Novi pogled na ustrojstvo jedne male zajednice poput naše, iz jedne posve nove perspektive. Jer moja perspektiva baš i nije zanimljiva: "Svi su oni idioti ... mrmlj... mrmlj..." No ako sve pogledaš malo tolerantnije uzimajući u obzir različitosti među nama shvatiš da se dogodilo nešto ... nelogično. Ljudi se djele na metalce i one koji to nisu. Svaki normalan stvor na to može reči samo WTF?
Ali društvo se ne sastoji od normalnih stvoreva, ne? I nije bitna glazba zapravo. Ionako je ona samo ... povod, paravan. Bitno je da se društvo djeli na njih i nas, da se fura crno, po mogućnosti majca s slikom najdražeg benda, da se ... huh, u druge običaje nisam uspjela proniknuti jer sve u spikama obično završava na crnom.
Najjednostavniji primjer :
Frend:Ona je cool, ona ti nosi crno.
Ja: Ali ona je droca.
Frend:Ali ona je metalka, pa ne važi.
^^ Najs. Šta sve još ne ću vidjeti ...
Da ne govorimo istovremeno da ta samosvjesna "elita" koja pohađa Visoko umjetničke škole ima planove imati djecu prije 20-e godine. I čovijek se samo pita što se molim vas ljepo dogodilo sa samosvjesnom emancipiranom ženom 21. st.? Nadam se da će me nekog vraga i naučiti na toj prokletoj sociologiji, pa da prestanem postavlajti tako glupa pitanja. No vratimo se mi temi, ili barem onome što je tema u međuvremenu postalo ...
Ove godine samo u mom selu je bilo ili je najavljeno ukupno 15 svadbi. Baš me zanima kolko će biti razvoda za godinu dvije ... Nemam pojma kaj ti ljudi opće misle. Ja nije da sam protiv institucije braka, ali moram priznati da se danas sklapaju takvi jad i bijeda brakovi da te sve jeza uhvati. Ono ljudi koji su vrhunske inteligencije ... i sad će oni siiiigurno odgojiti djecu koja će biti ponos i dika našeg društva. Moš si mislit.
Treba uvesti nekakvu tiraniju da se nesposobnim ljudima zabrani da imaju djecu. Ili jednostavno djecu koja ne zadovoljavaju standarde posluživati u javnim kuhinjama. Kao glavno jelo. <-- *šala, za one koji ju ne bi prepoznali ni da gola pleše pred njima samo s Dobbyevim poklopcem za čajnik na glavi ili što več*
Najpametnija je moja baka koja mi kaže da mi je bolje da se čim dulje klonim tih muških gadova, jer mi takvo zlo još ne treba u životu. Bravo baka. :)

No njah, koga je opće briga. Znam da imam tolko posla. A da sam već sad umorna ko konj. Ribanje roleta je neočekivano naporno. Najrađe bih se izvalila negdje i krmila cjeli dan, cjeli tjedan ... a ionako previše spavam. Vani ima tolko toga za raditi, unutra treba počistiti, treba držati cjeli sistem u pokretu ... veš me gleda cjeli dan i vrišti da ga povjesim. A ne da mi se. Utromila sam se. Dobila sam tri kilice na moru.
Jadni moj lovački cucak *Rasparač* ... nisam ga prošetala već ... dugo vremena. Trebala bih. Da udahnem, da uživam u tišini, da osjetim samoću bez usamljenosti... ne znam kakva je razina vode. Je li sve presušilo, je li nabujala od nedavne kiše? Ima li ptica? Jesu li labudovi otišli? Je li trava pokošena? Ima li komaraca ?
Prospavala sam sve te promjene, morala sam. Nisam sigurna da ću moći podnjeti ponovno udahnuti taj zrak , umočiti noge u tu vodu, plesati preko travnatih ravnica i skrivenih stazica ... zašto i bih ?
Ljudi se tako svojski trude sve to uništiti... što ako postanem čovijek?
Prestrašna pomisao ... samo mi fali perspektive. Jedan od onih dana kad se ne biste pokrenuli ni da vas slon nogom vrit šutne. Ćini se da ću istjerivanje socijalne nepravde morati odgoditi za sutra. Šteta. A baš sam imala zgode ideje. Ta ta.

Post je objavljen 02.08.2006. u 23:28 sati.