Trebalo je proći neko vrijeme pa da se Botvinnik pribere i sumira svoje utiske vezane uz ovaj meč koji ga je zauvijek lišio titule šahovskog prvaka svijeta: „S Petrosjanom meč je otpočeo u lošem raspoloženju, jer se izmijenio sustav takmičenja, ukinuto je pravo na revanš i umjesto turnira kandidata uvedeni su mečevi, prisjeća se s gorčinom Botvinnik – na mene je jako nepovoljno djelovao incident u petoj partiji kad sam došao na nastavak koja je bila prekinuta u dobivenoj poziciji za moga suparnika, sudac Golombek je otvorio kovertu i pogledavši u formular povukao za Petrosjana potez koji u stvari gubi. Petrosjan je energično protestirao, Golombek je ponovo zagledao u formular i povukao drugi potez, tj. Onaj na kojem je Petrosjan inzistirao. Poslije partije, razumljivo prišao sam Golombeku i tražio pojašnjenje. Ako se zapisani potez nije mogao jasno vidjeti tada se partija normalno gubi kontumacijom. Golombek je odgovorio da je potez zaista upisan nejasno, ali ipak nije suglasan s mojim prijedlogom. Zaista, to me je razbjesnilo. Bio sam prinuđen obratiti se glavnom sucu Stahlbergu, nažalost i on je podržao svog kolegu. Tad sam zatražio fotokopiju formulara. Dobio sam je tek nakon tjedan dana, neurozan zbog svega što se zbivalo izgubio sam još jednu partiju. Neprijatnost je bila u tome, da je Petrosjan zapisao netočan potez nije bilo nikakve sumnje, dakle u dešifriranju potez je bio samo nečitak. I Petrosjanov potez je bio donekle na mjestu i umješan …“
I danas kad se prisjeća ovog nemilog događaja, Botvinnika ne napušta jarost i još uvijek je spreman na polemiku: „Za cijelu stvar je krivac Golombek. Posebno su me ogorčili moji stari znanci Stahlberg i Golombek. Inače, držao sam se do 14. partije, a onda nisam mogao izdržati taj psihološki pritisak koji osjećate kad igrate s Petrosjanom.

Ovaj armenski velemajstor kao i Talj ne igra normalne pozicije, kako je to uostalom to činio i ranije. Istina, Talj teži dinamičnim pozicijama s puno taktičkih udara, dok Petrosjan stremi teškim pozicijama u kojima morate dugo i naporno računati. Ukratko, napadati njegove figure, poduzimati nešto jako je teško. On je visok tehničar i jedan od najjačih „bunker“ igrača na svijetu …“
Ali Petrosjan je znao što radi, znao je da su tvrdoća, izdržljivost i tehnička preciznost, prava sredstva za borbu s takvim suparnikom. Što se pak tiče dinamizma, Petrosjan svakako zaostaje za Taljem, po briljantnosti premac mu je Keres, a po originalnosti možda Spaski. Ali po tehnici, po znanju, po svim fenomenima na šahovskoj ploči, nitko ga na svijetu ne nadmašuje. S tim svojstvom udario je on na Botvinnika i to u jednom naročito sretnom razdoblju jer je, „zeleni stol“ s jedne strane lišio Botvinnika prava na revanš meč, a s druge je tada smjestio turnir kandidata pod tropsko sunce Curacaoua, što je bio hendikep za Keresove godine i Taljeve bubrege.

U ovom meču Botvinnik je samo prividno manje pokazao nego u dosadašnjim borbama za naslov prvaka svijeta. Petrosjan mu nije dao „Botvinikovati“, tj. podešavati svoju igru s nišanom prema slabostima svojeg suparnika. Petrosjan je ujedno sveo slabosti, koje je njegov suparnik mogao „napipati“ na minimum, igrajući s maksimalnom sigurnošću.. Botvinnik sa svojim skučenim repertoarom i uravnoteženim stilom nije pravi čovjek za takve stvari.
Post je objavljen 02.08.2006. u 14:58 sati.