Marketing
Neću spominjati ime... Nije ni toga vrijedan...
E V O M E ! ! ! Napokon sam se riješila onog virusa, a poslala sam i zahtjev za antivirus, onaj NOD32... Mislim da jedino ja mogu imati comp bez antivirusa... Ludo pa živi...
E sad, ovu slijedeću pismu napisala sam još u četvrtom ili petom razredu, ali je neki dan prepravljena iako se sve svodi na isto, više nije onako djetinjasta... Napisana je za prvu osobu u koju sam bila zaljubljena, sva sreća da ga sad ne podnosim... Ali dobro, neću o njemu, nije on vrijedan toga... Hmm, dobro, da ne pilam:
Ljubavi s ljubavlju
Ti, čije ime više ne pamtim!
Znaš li da voljela sam te,
da zbog tebe sam strepjela,
zbog tebe besane noći probdjela,
slane potoke stvorila?
Ne, ne znaš!
Kao nekad, i sad iznova otkrivaš,
čari dodira,
da sam te voljela- tebe koji si mi nanio boli
više no itko...
Smiješno, zar ne?
Sve moje oduzeo si, u potpunosti promijenio,
srce zarobio... zauvijek,
a ja... ja još uvijek
ne dam te uspomenama.
Još u srcu plamti... negdje u kutu...
to tvoje ime... prokleto ime ljubavi...
i čeka... da ponovno zakuca,
vrisne snažno da te voli.
Ironija, glupa ironija...
I evo, opet ti pišem, mada sam rekla da neću...
Ali s razlikom,
pišem ovo pismo samo tebi, svojoj davnoj
LJUBAVI S LJUBAVLJU...
Još samo nešto, za njega... NO WAY, NO MORE, ANYMORE!!!
Post je objavljen 02.08.2006. u 13:15 sati.