Ima nešto jače od svih prepreka. Ima nešto jače od svih spoznaja nemoći. Ima nešto što uvijek je tu, nama najbliže, što tiho, kao u nadi, čeka nađeno biti. Nešto što skromno u tišini čuva ljudskost našu u burama grandioznih želja i ponuda. Ima nešto jače od sveg novca svijeta.
U trenucima izgubljenosti, kada nas želje napuste i kada gledamo i ono što one nisu, otkrivamo neki novi svijet. Mnogi u neželjenom stanju izgubljenih želja, suludo bježe od sebe samih. Naviklo se napredovati; naviklo se biti i imati; naviklo se značiti netko u očima nekim; naviklo se slijediti puteve ponuđene od onih što puteve rade, ostvarujući želje svoje. U svijetu želja drugih, želje svoje ostvariti nastojimo. A, ono nešto, čeka tiho, nađeno biti.
I vrti se vrteška života uz muziku i svijetla. Po igri nekoj, nova se čeka. Veselje i smijeh. Ta zar biti lud i ne prihvatit to. Sve je to lako. Ide samo od sebe. Uživati samo treba. Ta sve to je kao dato, da tako bi bilo.
Gledam razigrano kolo takovo. Vidim kako ponetko ispadne iz igre. Nestalo je više moći, jer u igri toj se daje i uzima. Daje se da bi se dobilo, a dobiva se koliko se daje. Ima mjera neka, što precizno sudi. Po pravilima nekim dobiva se za dato. Daš da dobiješ po mjeri nekoj. Nemaš, nema. Imaš, ima. Imaš, radost je. Nemaš, tuga nastupa. Izgleda da važno je imati što dati se može, da dobije se. I pravilo to ulazi u sve pore života. U igri toj raznih stanja ima, i različito ih se vidi. Daš da dobiš, u mjeri određenoj. Imaš, dobiš; nemaš, nema. A, ono nešto, čeka tiho, nađeno biti.
Sve je po jednadžbi. Lijeva je strana po vrijednosti jednaka desnoj, mada drugačije izgleda. Nula lijevo, nula desno. Balans! A, ono nešto, i dalje čeka tiho nađeno biti. Može li i to u jednadžbu stati?
U hipnotičkoj igri toj, gdje samo pravilo vrijedi i gdje samo jednadžba radi, ima li još čega? Vidjeti češ bolje kada nestanu vrijednosti velike u jednadžbi, a najbistrije će biti kada nula zavlada na obje strane. Vidjeti češ možda tada ono, što tiho, čutke, čeka nađeno biti. Sav sustav priznatoga svijeta kada je u mirnoj ravnoteži; kada nema izmjene daj da dobiš; kada nemaš što dati po pravilima igre; kada ti ostane samo ono nešto, što čeka tiho nađeno biti; vidjeti češ. Da, to je ono što jedino ti ostaje, kada ničega nemaš za igre daljnje. To je ono što bdijelo je nad tobom, nadajući se susretu vašem. Tako blizu, uvijek uz, a neviđeno. Jurilo se, mijenjalo, kupovalo, imalo, gubilo, kao u snu nekom. Veselilo se i tugovalo i neznajući što i kako štujući pravilo imanja i neimanja.
Pogledaj malo čovječe. Zar tek vidjeti češ, kada ti zvono zazvoni? A tada u panici češ suditi o nemoći svojoj, jer zvono kada zvoni po volji svojoj, slika nije jasna, jer želje se još ostvarivati žele. Ne. Želje te neće dovesti do viđenja.
Stadoh u igri toj. Sve svoje sudove o svijetu odložih. Oni su zabludama mojim krojeni. Oni su uređivani pravilima, što ih neki stvoriše, da bi po željama njihovim bilo. U osnovi pravila tih jest namjera da svima biti može ponešto, jer tako će prihvaćena moći biti. Mislilo se. Dopunjuju se pravila dalje. Novih je elemenata za jednadžbe nove. Slova i brojevi na svijetlim reklamama zamamnih oblika na slikama što maštu bude. Močnici što uvjeravaju o nužnosti baš takovih promjena svijeta. Sve se smišlja po viđenju nekih močnika. Odložih to. Hvala ne, sada darujem sebe jedinom što ostaje, kada sve odpustim. Nastojim biti ono što stvarno jesam. Ni poražen ni pobjednik.
Vidim kako je kad čovjek ostane sam, kada otpusti zavaravanja. Večini se to dogodi iznenada zatečenima, bolest kada ih uhvati. Vremena tada skoro da ni nema za razumjevanje, jer želje još su jake. Nije ih se odreklo. I kada tako sve otpustim, savšena ravnoteža jest u meni. Svijestan sam je. Čovječe kada te bol muči i boleština odvlači, a želje su još jake, sačuvaj samo jedno. Sve je u ravnoteži procesa koji te čine. Odbaci puste želje i budi to što jesi. Učini samo malen korak, za koji znaš da ga činiš. Učini prvi korak stvarno svoj na putu spoznaje vrijednosti života. Učini korak, koji život znači. Učini to s vjerom da jest ispravno, da jest po tome što jesi u sustavu po istini, a ne po željama što vode ostvarenju želja nekih, kojima si sredstvo bio. Učini jedan korak vrijedan svemira. Digni se polako iz tišine, gdje si ustrajno čekao nađen biti. Ti znaš voljeti i bez uzvrata. Ne činiš po pravilima ranijima. Ti si duša puna ljubavi. Kreni polako, jer po tebi je sav svijet istinom dat. Radost tvoja je zrnce poput svemira.
I nije po onom, daj da dobiš, jer za radost je toliko malo potrebno. Osmjeh što vjeru u život nosi. Duša čistoćom zrači iskreno i pokazuje vrijednost života.
Ništa na ovome svijetu moje nije. Zar ljubav vlasnika ima? Ona uvjek odlazi voljenima. Ona ne može stati i ostati.
Svima što put traže, znanim i neznanim, neka upućen moj osjećaj bude nalaženja sebe i neka učine taj jedan korak, možda prvi stvarni. Posebno svim bolesnima u stanju uvjerenosti za nužne poteze, da nađu trenutak za sebe u ljubavi s Istinom, po kojoj svi jesmo. Po Njoj jest i činjenje koraka istinskog iskrenog života. Kako bi divno bilo .... kreni, polako.... ti to možeš .....
Prijatelji dragi znajmo, da nismo drugo, do dati voljom Postojanja i da svi imamo onoga što tiho čeka u nama nađen biti. Gospode, kao živ čovjek kažem Tebi hvala. Znam da nisi u nikakovom licu prvom, drugom, trećem... ali kako da Ti drugačije ljudski zahvalim. Ta živ sam čovjek, da po Tebi i Tebi. Znam, ljubavlju; sve vas voli vaš Mladen
Post je objavljen 02.08.2006. u 12:06 sati.