Za one čitatelje bloga koji nedovoljno revno čitaju između redaka, evo ekskluzivne vijesti koja istovremeno vodi naše duše k sreći, a u to isto vrijeme dok se to dešava istovremeno vodi naše duše k posve suprotnom raspoloženju. Pogodili ste, radi se o tuzi. Naš prijatelj Cane (znan i kao Jebać) kreće trbuhom za kruhom u obećanu zemlju: Ameriku. Kao uvertiru u oproštaj od Caneta pišem ovaj post na kojem svi ljudi mogu iskazivati radost i ogorčenje povodom njegova odlaska u obećanu zemlju: Ameriku.
Ali, kakav bi to post bio bez prigodnoga dara? Slab i ništavan! Stoga, evo i jednog kratkoga filma niske rezolucije čiji sadržaj nadvladava sve nedostatke loše tehničke izvedbe. Naime, radi se o filmu koji toliko dobro ocrtava Canetova stremljenja i nadanja, njegove strahove i nadanja, njegovu strast i nadanja. Cane, shrubbery ti je vodič, a on ti je i želja.
Kao što je vidljivo u filmu (ukoliko iscrpite sav historijat izumrlih metafora i svu genealogiju nadmoćnih metonimija), Cane će se u obećanoj zemlji: Americi sjajno provesti, upravo zato što će tamo njegov ljubavni potencijal doći do izražaja. Naravno, nekome se može učiniti i posve suprotno, ali u krivu je. Tko je nekoć govorio "ni" sada govori "eki". Toliko o sreći. Toliko o sreći.
oksimoron
Post je objavljen 02.08.2006. u 11:31 sati.