
U jednom je selu živio jedan pošteni ali priprosti čovjek, pobožni kršćanin. Budući da je bio jako dobar i skroman, svi su s njim zbijali kojekakve šale i nepodobštine. Ovoga su „pobožnjakovića“ htjeli naljutiti i ispitati njegovu dobrotu. Jednoga se dana dogovore momci iz sela da mu naprave doista veliku spaćku i dođu na ideju da mu otkriju krov od kuće i da vide hoće li biti veseo kada u jutro vidi da mu je nestao krov. Rečeno – učinjeno. Preko noći su momci, pazeći da domaćin ništa ne čuje, skidali crijep po crijep. Ali domaćin je to čuo, ustao, vidio što mu rade i kratko razmislio: da li da zove policiju i da sve počinitelje pohapse? Ne, rekao je on sebi, kršćanin drugačije odlučuje. Kada su momci završili posao i htjeli pobjeći, domaćin im se ispriječio i mirnim glasom i reče:“Cijelu ste noć teško radili. Zato sada trebate dobar doručak. Uđite u kuću, ja sam već sve priredio!“
Naravno da su momci poslije doručka opet svaki crijep vratili na svoje mjesto. Domaćinova je kuća opet imala krov. Njihov odnos s domaćinom nije bio otrovan mržnjom ili osvetom. A poneki od ovih mladića je, poučen primjerom ovoga pobožnog čovjeka, postao boljim vjernikom. Što sve ljubav može!
„Isus im reče: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?" Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"
Matej 5,44- 48
Post je objavljen 02.08.2006. u 01:00 sati.