Marketing
There's no place like home...
Evo ljudi, vjerovali ili ne, mene natrag!! Od danas vam se javljam svaki drugi, treći dan, to je sigurno. Već sam počeo pričat sam sa sobom. Vratih se u ponedjeljak ujutro (oko 6-7) sa jako velikom glavoboljom (znaju zašto svi koji su ikada spavali u busu na jednom sjedalu…) ali uz tabletu-dvije sve prolazi. U busu je samo jedna osoba oko mene znala hrvatski. Ostali su bili turisti: dvije Kineskinje, dva Britanca, dvije Njemice (ili neđe iz okolice)… A da vidiš kako ima puno Japanaca u Splitu! Nemreš belivit.
Kako sam se vratio u Pulu tako sam odmah otišao (isti dan u 2h) na sprovod svojoj pranoni. A jadna, bilo joj je i vrijeme. Imala je 92-93 godine i još je živjela u kući sa mentalno poremećenom osobom… Na njenom mjestu ja bi umro puno prije…
Kad smo već kod smrti, vjerojatno ste čuli za malog Ivana koji umro u Rojcu neki dan. Pao je automat za čokoladice i ona sranja na njega. Bio sam u Sinju kad mi je Nina-system javila i baš jebeno nisam mogao vjerovat. Nisam si to mogao stavit u glavu. Mislio sam da ću se vratit u Pulu i da će me mali opet štekat dvije kune za kavu. Jučer navečer sam bio u gradu i vidio Tatu (glavni čuvar iz Rojca) i pozdravio sam ga ovaj me nije ni skužio. A bio sam pola metra od njega. Samo je gledao, sa nekom tužnom, zabrinutom facom, u pod i išao ravno. Čuo sam da će najvjerojatnije njega tužit za smrt od malog jer je on, kao, trebao vidit da se vješaju po automatu i maknut ih. A on nije ni kriv ni dužan. Nema šanse da ih je moga vidit. Znate vi koliki je Rojc?? A osim toga, ovi su klinci i sjebali kameru koja gleda prema automatu, da mogu krast. I sad je on kriv.
Ne mogu reć da ima još šta novo. Sve po starom. Vjerojatno ću ić u Italiju kod neke frendice od moje tete koja živi tamo radit dredove. I to bi bilo to. Čitamo se za par dana! Adio!!
Evo malo slika sa zadnjeg Paradisa, pošto se novi bliži. I nadam se da će ovom bit malo veća štala!!
Post je objavljen 01.08.2006. u 23:43 sati.