Sooo...ne znam što bih sa sobom pa rekoh, zašto ne bih napisala novi post...tek toliko...eto, ljudi još mjesec dana je do škole...sve ovo stvarno prebrzo prolazi...Grozno!
Uživam koliko mogu jer stvarno želim iskoristiti ono najbolje od ovih praznika =) Uhh, kako me inspiracija `fata :) ne znam što bih pisala...Ma ustvari, ne želim vas ni gnjaviti onim svakodnevnim glupostima..ugl, dobro se provodim, uživam...nadam se i vi također :) a pošto sam toliko umorna i bez Inspirejšn :) opet ću vam uvaliti jednu od onih pričica =) Enjoy...und ciao!
JoŠ JeDnA...IzGuBljEnA...
Vatrene oči..same, u mraku...prate me...kuda god se okrenem, one su tu...u njima vidim bol, vidim smrt...svoju smrt...Gledam svoje lice kako moli za pomoć...tiho, bez ijedne riječi,bez ikakvog zvuka...oči traže spas...ali nema ničeg osim hladne tame koja me obavija i vuče u bezdan...vodi me u pakao...tijelo se grči,kao da me nešto obuzima, i istovremeno iz mene izvlači svaku trunku života koja se bori protiv toga...ali nema smisla...znam da ne mogu pobijediti...udaram rukama, molim za spas...tražim brzu i bezbolnu smrt...ali ona ne dolazi...muči me i smije se mojoj boli...a neznanac mi na uho tiho šapne riječi koje napokon donose mir i spokoj: "Pouzdaj se u mene i ja ću te spasiti"...tim riječima završava moja borba...iz mene izlazi posljednji dah...ostavlja me samu i dozvoljava mi da napustim ovaj svijet...ovaj pakao...Ruka kojom sam grčevito vukla jaknu neznanca napokon se opušta i polako pada, sve do trenutka kada ostaje beživotno visjeti u zraku...Vatrene oči me gledaju...promatraju još jednu izgubljenu dušu čije su muke skratile...moj spasitelj, ili moj krvnik?...Miče ruke s mojeg vrata i polako me spušta na zemlju, kao da misli da sam još sposobna osjetiti bol...Nježno mi pomiluje kosu i poljubi mi čelo te odlazi u mrak...Ostavlja me na mjesečini koja obasjava moje beživotno tijelo...i oči u kojima sada spokojno spava smrt...

Pozdrav od Imaginary girl...do čitanja...
Post je objavljen 01.08.2006. u 22:42 sati.