NA OBALI KOSTARIKE
Na obali Kostarike jeli smo
Ananas, banane, kivi,
Mango i plesali tango.
Na obali Kostarike, u toj ekstazi,
Odjeća je bila daleko na pučini,
A mi smo vodili ljubav
Kao nikada do sada,
Dok nam se mrežasti piton obavijao oko nogu
I prenosio dio sebe u naše vene.
Na obali Kostarike
On je zavodio i osvajao crvenu kraljicu,
A napola hladna tijela
Borila su se do posljednjeg daha.
Na obali Kostarike,
Ona se prepustila njegovim rukama
Vjerujući da će je povesti u svijet
Neopisivih užitaka i strasti,
A predao ju je vladaru
Svojih tromih ubojica i njihovim mukama.
Na obali Kostarike,
Ljubičasto – plava tijela sjedinjena u jedno
Na kojima još samo duge crne kovrče
Vape za spasom,
A sve što ih okružuje postalo je
Pusto, jadno i bijedno.
Na obali Kostarike
Ostala je još samo jedna iskra
Koja čeka na svoje suputnice,
Da joj se pridruže i obnove lice
Pijeska, stijena i kopna.
Na obali Kostarike
Pijesak još gori od uzavrelih tijela,
A noću se pojavljuje naša skulptura
Umjetnosti vođenja ljubavi.
Na obali Kostarike
mrežasti piton sprema se za lov.
I dok lagano klizi niz stablo
slina mu kaplje niz čeljusti,
a zubi vape za ugrizom.
Lagano je došao do nogu,
polako se obavio,
zario zube u užarenu kožu
i nestao u dimu.
Post je objavljen 01.08.2006. u 21:25 sati.