Marketing
Kom (508 m/nv) - Korčula
Ovo jutro smo se napokon prisilili da se bar na koji sat odvojimo od izležavanja na plaži i obiđemo obližnju korčulansku kontrolnu točku – vrh Kom. Staza za Kom počinje kod seoskog domaćinstva «Mala Kapja» 13 km od Vele Luke u smjeru Korčule. Ispod reklamnog panoa se nalazi putokaz prema vrhu, s naznakom da do Koma ima 1 h hoda.
Početak staze
Staza je cijelim putem izvrsno markirana i ne postoji apsolutno nijedno kritično mjesto, a taj posao su obavili članovi lokalnog planinarskog društva «Spivnik» iz Blata negdje točno prije dva ljeta. Jedina primjedba bi možda bila na neuklonjeno urušeno deblo nakon desetak minuta hoda, koje je dušu dalo za plesat Limbo. Početni dio staze je inače izrazito strm i vodi preko opožarene sjeveroistočne padine brda, pa je nažalost pod neprestanim sunčevim utjecajem. Ali srećom već nakon 15 minuta hoda ulazimo u spasonosnu gustu šumu crnike u kojoj nakon dodatnih pet minuta hoda nailazimo na putokaz da je na svega na minutu hoda od staze jama. Naravno da to ne propuštamo i skrećemo na trenutak sa staze da bi bacili oko u dva okna jame. Pored nje nailazimo na natpis «Komoračišće», a sudeći prema natpisu ispod imena jame, i njega su istraživali članovi gore navedenog društva iz Blata.
Jama Komoračišće
Nakon par minuta zadržavanja pred jamom vraćamo se natrag na stazu i nastavljamo naš uspon prema Komu. Na ovoj dionici nam ponajbolje postaje jasno staro grčko ime otoka Korkyra Melaina (Crna Korkyra), jer je padina potpuno obrasla gustom šumom crnike ili česmine, s pokojim stablom bora. Nije ni čudo što se Korčula uz Lokrum i Mljet smatra našim najpošumljenijim otokom s čak 61% površine pod šumom. Uskoro u jednom šumarku s desne strane nailazimo na lijepo uređeno odmorište s puno drvenih stolova i stolica urađenih od drvenih trupaca. Zizi je odmah uočila da su zbog gljivica u truležnom stanju i da ih za koju godinu zasigurno više nećemo pronaći na ovom mjestu.
Odmorište poviše jame
Put nas vodi dalje uzbrdo, ali ne više tako strmo kao u početku, pa bi ga na toj dionici mogao usporediti sa šetnjom po Marjanu. Samo je šteta što nam uskoro crnika više ne pruža toliku sjenu do samog vrha, ali ne treba biti nezahvalan. Dovoljno nam je dosad pomogla. Ostatak staze do grebena vodi uglavnom kroz gusto grmlje planike, ali i ostalih meni nepoznatih biljnih vrsti koje opet bez milosti grebu po potkoljenicama, baš kao na onom usponu na Šćah na Ugljanu. Uskoro smo se dočepali grebena s kojeg puca pogled na južnu stranu Korčule i na naš sljedeći cilj – Lastovo, koje nam se nažalost gubi u izmaglici.
Pogled s grebena
Za koji dan ćemo ovaj vrh gledati s druge strane kanala i nadam se da će vremenske prilike biti puno ugodnije i za hodanje i za poglede s vrha. Samo se nekako ipak bojim da neće biti tako jednostavno za ostvarit te moje želje. Po grebenu krećemo zapadno prema samom vrhu, koji nam se odmah ukazuje kao kamena glavica, i do njega imamo 5 minuta hoda.
Pogled na vrh po izlasku na greben
S vrha imamo prekrasan pogled na cijeli zapadni dio otoka, sve do Vele Luke. Na vrhu se nalazi metalna kutija s upisnom tekom, ako bi se tako uopće mogla i nazvati, jer se sastoji od samo jednog lista papira i to dupko ispunjenog imenima prijašnjih posjetitelja, većinom stranih gostiju. Ipak uspješno pronalazimo i svoje mjesto na tom listu, a onda i Zizi dobiva novi žig u Dnevniku, koji je inače smješten u kutiji i vezan lancem da bi se spriječilo njegovo otuđenje, što je inače čest problem u našim planinama. Iako je puno bolje i trajnije rješenje betoniranje metalnog žiga u stijenu. Na jednoj od za to pogodnih stijena se nalazi natpis s imenom vrha i nadmorskom visinom kraj koje smo obavili obavezno fotografiranje.
Zizi na vrhu
Inače je za ovaj vrh među planinarskoj populacijom čest naziv Kom, iako je to u biti ime brda, čiji puni naziv je točnije Veliki Kom, dok je vrh u lokalnom stanovništvu poznatiji pod imenom Veli vrh s nadmorskom visinom od 508 m. Naša kontrolna točka i nije najviši korčulanski vrh, ali je vjerojatno trudom blajskih planinara zaslužio da postane kontrolnom točkom HPO-a. Nakon 20-minutnog zadržavanja na vrhu krećemo natrag prema našoj plaži i zasluženoj nagradi urona u više nego osvježavajuće more.
Post je objavljen 01.08.2006. u 20:23 sati.