Ležao je pred njom gol krvav i u masnicama,jedva se kretao.Ona ga je podigla i polegla na oveči kamen.Kidajuči komade svoje odječe pokušala je zaustaviti krvarenje i očistiti rane.
On je dobro znao i osječao da se rane same polagano ovače.Tada se čuo urlik:GABRIJELA....
Bio je to njen ujak,lovac i lovočuvar u šumi u kojoj su se upravo nalazili.dotrčao je do njih,primio ju za ruku i počeo odvlačiti prema selu,pritom se dero na njega:šta si joj napravio,
Da te nisam ni vidio blizu nje!ona se bezuspješno derala da on nije kriv,dapače da joj je pomagao.Molila je ujaka da mu pomogne,da ga odnese u selo liječniku.Nije se obazirao....
Nakon par sati kada je prava ljepota noči započinjala njegove rane su gotovo zacijelile.
Polagano se ustajao i čuo neki čudan smjeh iza njega.Kada je pogledao bilo je to stvorenje poput njega,vukodlak...Bio je potpuno bijel,sijed zapravo,imao je neku vrstu velikih ogrlica na sebi i imao je štap koji je u sebe imao urezane neke znakove pomoču kojeg je hodao.
Bilo je vidljivo da je star,jako star...Gabrijel se u sekundi počeo pretvarat,bio je spreman na borbu koliko god bio u bolovima i iscrpljen,bio je spreman.“ah,dobro je nisam pogriješio,ti si taj“.Gabrijel je začuđeno zurio u njega.Nije mu bilo jasno kako može pričati.“Nemoj me gledati tako začuđeno,mogu govoriti zato što sam „val-ver“...kao i ti“.“Zašto ja uvijek dobijem glupe....ajde,hodaj zamnom“.Nije morao trpiti uvrede,kao ni od druge djeca pa tako ni od starih vukodlaka,oči su mu se zacrvenile dok je zavijo gledavši prema mjesecu.
Pogledo je starca i napravio korak prema njemu.“Daj nemoj bit glup,evo da krenemo ispočetka,ja sam Vilkolakis“Gabrijel je i dalje bijesno zurio u njega.“Ajde zamnom,zar ti moram nacrtati?Noč nažalost nije vječna,nemamo tolko vremena,ajde zamnom...“
U tom je trenutku gabrijel krenuo prema Vikolakisu,skočio je prema njemu ogromnom brzinom.“Očeš se igrati ha?“Rekao je dok je sa udarcem ruke bacio gabrijela na pod.
Gabrijel se polagano ustajao no bilo je užasno teško,šta zbog boli od prethodne bitke a šta od njegova udarca.Bio je spreman na ponovan napad.“Ja stvarno nemam vremena za ovo“ rekao je vikolakis sekundu prije nego ga je sa štapom ogromnom snagom lupio u glavu.Gabrijel je pao u nesvijest...
Post je objavljen 01.08.2006. u 17:01 sati.