Zadnjih dana citam knjigu jednog nizozemskog novinara koja me dosta tjera na razmisljanje. Tip je najvise poznat kao dopisnik s Bliskog istoka, a ovu knjigu je napisao prije kojih 10-tak godina kao 23-godisnjak. Tu godinu je proveo kao student na fakultetu u egipatskom glavnom gradu Kairu. Godinu dana je zivio medu Egipcanima, druzio se s njima, a svoja zapazanja i dozivljaje opisao je u knjizi s gore navedenim naslovom. Mene takvi ljudi fasciniraju, koji se samo tako zapute na duze vrijeme u jednu potpuno nepoznatu, razlicitu i potencijalno opasnu zemlju s ciljem da vide kako ljudi tamo zive, cime se bave i o cemu razmisljaju. Zao mi je da ja nikad nisam imala priliku tako nesto napraviti. Razmjena studenata u Hrvatskoj prakticki ne postoji. Bar je to bio slucaj dok sam ja studirala, nadam se da stvari sad idu na bolje. Ako ikad budem imala djecu, poticat cu ih da od malih nogu otkrivaju svijet.
Nije lako citati ovakvu knjigu. Volim za sebe misliti da sam tolerantna osoba, otvorena za sve ljude. Mrzim diskriminaciju i ne razumijem je. Svi su ljudi za mene isti, bez obzira da li su crni, bijeli, zuti ili plavi, bez obzira odakle su, koje su vjere, da li su mozda homoseksualci ili ne, itd. To bar volim misliti. Ali eto, sad citam gore spomenutu knjigu i sve vise uvidam koliko je zapravo tesko prihvatiti kulturu potpuno drukciju od tvoje.
Ono sto mene najvise pogada u muslimana je odnos prema zenama. Zene nemaju nikakve slobode. Moraju se pokrivati da ne bi muskarce slucajno dovele u napast. Ako se seksaju s nekim prije braka, lako je moguce da ce ih vlastiti brat ili otac istuci, a mozda cak i ubiti zbog povrede obiteljske casti. Zanimljivo je da se zapravo nitko ne bi trebao seksati prije braka, ali nije nikakav problem ako muskarci to cine. Za zene vrijede druga pravila. Dosta zena ne smije uopce napustati kucu, a kamoli se zaposliti. A sto je najgore one same misle da je to potpuno normalno i ne bore se uopce za svoja prava. Stovise one misle da svaki dobar muz ponekad treba tuci svoju zenu, ako je ona to zasluzila: npr. pricala na ulici s nekim drugim muskarcem ili napravila nesto slicno. Kao velika pobornica jednakosti muskaraca i zena jedino sto prema tome mogu osjecati je gadenje.
Otkad zivim u Nizozemskoj postala sam puno svjesnija ove problematike. Ovdje zivi puno muslimanki koje nista ne smiju, pa iako zive vec dugi niz godina u Nizozemskoj, nisu naucile jezik sto znaci da na nijedan nacin ne mogu funkcionirati u nizozemskom drustvu. Neke druge zene mozda mogu izlaziti iz kuce, ali su ipak ogranicene u svojoj slobodi. Tako npr. moraju izbjegavati kontakt s muskarcima. Dozivjela sam da zene pozvane na nizozemski tecaj pitaju hoce li tu biti i muskaraca ili ako trebaju ici u doktora, zovu da provjere da li je doktor muskarac ili zena. U ovakvim situacijama postavlja se pitanje treba li onda npr. organizirati posebne tecajeve samo za zene. Mozda ce im to bar pomoci da izadu iz kuce, ali ja sam vise pobornica toga da se ove zene emancipiraju. Da im netko ukaze da nisu nista manje vrijedne od muskaraca i da mogu raditi sto hoce, kad hoce i s kim hoce.
Ali ne javlja se problem zenskih prava samo u muslimanskim zemljama. Kao da zene u krscanskom svijetu u proslosti i u sadasnjosti nisu bile potlacene. Bas sam sinoc slucajno na TV vidjela neku Amerikanku, tesku krscanku, koja vjeruje da zene trebaju biti potlacene od strane muskaraca kao kazna za to sto je Eva pojela jabuku u rajskom vrtu. Nevjerojatno je da u danasnje doba neki ljudi, a pogotovo zene, mogu razmisljati na ovakav nacin. Stvarno tipican primjer vjerske fanatkinje ispranog mozga. Mislim da je stvar u tome da je drustvo, pogotovo u muslimanskim zemljama, jos uvijek pod prevelikim utjecajem religije koja diktira pravila ponasanja. U zapadnom svijetu je to srecom sve manje. Uvjerena sam da se sloboda pojedinca, pa tako i zene, povecava sto se drustvo vise oslobada utjecaja religije. Ali to je opet neka druga tema o kojoj cu nekom drugom prilikom.
Post je objavljen 15.08.2006. u 14:52 sati.