eto mene opet..Stigoh do 7. stranice u bilježnici od njih 137 ( da, da prebrojala sam ih, još jedna od neophodnih radnji prilikom izbjegavanja samog čina učenja..) Uslijed silne nabrijanosti da se posvetim povijesti Papirusije nastao je pravi kaos jerbo ne mogah pronaći ostatak važne dokumentacije. Iskreno se nadam da će se to uskoro promijeniti jer vrijeme je da netko oživi tu davno zaboravljenu kraljevinu.
Ja sam ponosni Papirusijanac. Položila sam vozački za bicikl kao i višednevni tečaj za ligninjskog kuhara. Svake godine sam sudjelovala u predBožićnimPripremama te sam redovito svetkovala sve blagdane i praznike, poput "Anticrtičarskog štrajka", "Dana crne rupe"... Danas mogu samo sa nostalgijom gledati na te zaboravljene dane koje smo provodili na "Odmaralištu Tikvus"-orahovo drvo, "Mont Everestu"-gomila cigli, "Kasarništvu Tikvus"-štagalj za sijeno, zapravo nadvišeni dio ko sobica iznad sijena.. Umalo zaboravih spomenuti našu najveću sveticu Kipicu Dereviju. Kipicu dereviju predstavlja malena lutkica indijanke sa suzom u oku koja sjedi prekriženih nogu..
Ehh, ovaj zapis je doista kaotičan-toliko toga mi leti po glavi i željela bih u isti mah iznijeti nebrojene podatke. Činjenica je da je nemoguće izvesti tako nešta u jednome postu, dakle, službeno odustajem do onog trenutra dok mi se ne sredi kaos u glavi..
Završavam sa Himnom:
"Naš je čitav Mont Everest
Naš je čitav ovaj kraj!
Mi smo glavni,
Mi smo vaši
I nemamo glavu u flaši!
Molimo vas bojom rozom i plavom
Nedajte nam žgance s bijelom kavom!
Post je objavljen 13.02.2005. u 21:15 sati.