Ovaj post je na prvi pogled vrlo zbunjujući, poput romana Aghate Christie, samo što je naravno puno bolji. Na kraju vas očekuje veliko finale koje otkriva sve tajne, a vrijedno je vaših ovacija i aplauza.
Zora je. Prostrane ravnice protežu se dokle pogled seže. Prve blage zrake sunca obasjale su čudne, gotovo umjetne teksture polja koja kao da su s nekog drugog planeta. Svjetlost sve više otkriva raznolikosti pejzaža. Tamne nijanse sive, smeđe, pa čak i crne boje ovih tmurnih čudnih stepa sve više dolaze do izražaja, i sada je već lakše razaznati detalje. Nanosi raznog smeća, izmeta, i životinjski ostataka mogu se pronaći gotovo na svakom koraku. Pokoje truplo umirućih životinja i nesnosan smrad odaju svu stravu koja se noćas odvijala pod okriljem mraka, a stare osušene ljušture nameću zaključak kako ovo nije prva noć. O ne. Ovo je ciklus koji se ponavlja.
Izvježbano oko primijetit će kako nije sve mirno kao što se čini. Ovim širokim prostranstvima i sada kruže crne životinje s dugim ticalima i snažnim klještima i sakupljaju sve što bi moglo poslužiti kao hrana. Tihe su i brze, te se oprezno ogledavaju oko sebe. U dubokim sjenama skrivaju se veće i opakije zvijeri koje su još noćas sijale strah i trepet. Mirovat će tako sve dok ponovno ne padne mrak, i onda opet izlaze u lov. Ženke brižljivo paze na netom izlegnutu mladunčad, novi naraštaj koji će jednom vladati ovim krajevima.
Sunce je sada već visoko na horizontu i vrućine su nesnosne. Odjednom se u daljini začuje neopisivo glasno brujanje nečega još nepoznatog ovdašnjim zvijerima i nametnicima. Kako se strašno brujanje sve više približava čuju se i popratni krikovi strave i užasa. Lagani zlokobni povjetarac nagovijestio je nešto puno veće i užasnije. Ubrzo je povjetarac zamijenio vjetar orkanske snage. Ogromne količine smeća i ostataka životinja i kukaca uskoro su se zakovitlale zrakom kao da je čitavo područje pogodilo više tornada odjednom.
Zvijeri su se panično povukle duboko u svoja skrovišta gazeći u panici jedna drugu, međutim snaga vjetra bila je tako snažna da je poput vakuma povukla na čistinu i one najskrivenije. Buka, užas, i panika, ledile su krv u žilama. Ginulo se na sve strane.
Nakon petnaestak minuta užasa, krikovi su utihnuli, a vjetar iza sebe nije ostavio gotovo ništa. Sve je sada apsolutno prazno i pusto, kao da niti jedno živo biće nikad nogom nije stupilo ovo tlo.
Ugasim usisavač i spremim ga sa strane. Nakon više od mjesec dana napokon sam i ja očistio svoje tepihe. Bio je i red, jer ovo da sad je bila jebena katastrofa.