
Sretnu se u šumi zec Lakomisleni i medvjed Sjetni. Zec je veselo skakutao, ispružio je svoje duge uši, pjevušio nakakvu pjesmicu i trčkarao od jednoga do drugoga stabla. Medvjed se polako kretao umoran i žalostan, objesio uši, glas mu je bio očajan, oči mutne, a snažno tijelo ukočeno od potištenosti. „Ah, ništa nema smisla, svijet propada, stabla su bolesna, zrak zagađen, voda otrovana, a ni med više nije kao što je bio prije zbog pesticida. Sve je tako žalosno i bezizlazno! Najbolje ću se zavući u pećinu i zauvijek zaspati.“
Zec mu odgovori:“Ne uzimaj život tako teško, skeptično, ti dobri stari medvjede! Uzmi ga lakše, uživaj dane svoga života. Ne tovari na se toliko briga, ionako ništa ne možeš promijeniti. Pusti pitanja i probleme. Raduj se suncu, živi bezbrižno od danas do sutra. Već će nekako biti, a na kraju ionako svi moramo umrijeti!“
Jedni sve uzimaju lakomisleno, drugi pak teško. Jedni su oholi, drugi sjetni. „Nikada nam nije bilo bolje“ glasi parola jednih. „Nikada nam neće biti gorje“ crna je prognoza drugih.
Između lakomislenosti i sjete, oholosti i rezignacije, između optimizma i pesimizma ima ipak jedan krasan treći put koji vidi mogućnosti i probleme i život s puno ljubavi posvećuje Bogu, svemu od Njega stvorenom, Bogu i njegovoj povijesti. Kršćani nisu ravnodušni, ali opušteni, jer Krist je Gospodin! Kršćani nisu tromi nego mogu nositi, jer Isus treba naš život. Kršćani nisu oholi nego hrabri, jer njihova je budućnost u Bogu!
„Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela!"
2. Knjiga ljetopisa 15, 7
Post je objavljen 01.08.2006. u 00:19 sati.