Marketing
Isusovci
Isusovci ili Družba Isusova ( DI ) su rimokatolički crkveni red.
Ove godine isusovci u svijetu, a i kod nas, slave višestruke jubileje. 500 godina od rođenja Sv Franje Ksaverskog – najvećeg misionara poslije Sv Pavla, 500 godina od rođenja Bl.Petra Fabera jednog od suosnivača Družbe Isusove, 450 godina od smrti Ignacija Loyole,osnivača Družbe Isusove te 400-godišnjica dolaska isusovaca u Zagreb.
Ova Družba osnovana je 1540. godine.
Danas je u svijetu najbrojniji crkveni red s oko 20 000 članova. U Hrvatskoj provinciji koja se proteže preko teritorija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, Makedonije i Bugarske, nalazi se oko 150 isusovaca.
Sjedište provincije je u Zagrebu, Palmotićeva 31.Pater Luka Rađa,koji ima svoj blog je isusovac,od poznatijih isusovaca su i p.Mijo Nikić i p.Antun Cvek.
Redovnici isusovci bili su: znanstvenik Ruđer Bošković, Bartol Kašić,pisac prve hrvatske gramatike,književnici Juraj Habdelić i Antun Kanižlić,misionar Ante Gabrić,pomoćnik Majke Tereze u Indiji, Jakov Mikalja,autor hrvatsko-talijansko-latinskog rječnika, Ivan Vreman poznati matematičar i astronom, Petar Perica koji je spjevao pjesme "Do nebesa,nek se ori", i "Zdravo Djevo,Kraljice Hrvata".
Isusovci su mnogo pridonijeli na raznim područjima,na vjerskom i misionarskom radu, odgojno-školskom,u kulturnim djelatnostima,u znanosti, filozofiji, matematici, astronomiji, fizici, pravu, politici, gospodarstvu, povijesti, zemljopisu, teologiji, te pučko-prosvjetnim djelima.
Isusovci su u naše krajeve došli 16 godina nakon osnutka Družbe Isusove. Tijekom 434 godine ostavili su neizbrisiv trag svoje prisutnosti s prvim javnim gimnazijama i visokim učilištima, prvim gramatikama i riječnicima i zavidnim dostignućima u vjerskoj obnovi naroda, u znanosti i kulturi.
Danas u Zagrebu vode Filozofski fakultet Družbe Isusove, Teološki institut i odjel za kršćanski nazor. Sve do nedavno bili su odgovorni za Dječačko sjemenište na Šalati i za Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Ima ih u misijama, rade u izdavačkoj djelatnosti (Glasnik Srca Isusova i Marijina), na TV-u i radiju, na župama (Zagreb (3),Dugo Selo,Opatija,Split,Rijeka) i u katehezi. Vode isusovačku službu za izbjeglice, daju duhovne vježbe i vode pučke misije.Vode “Zakladu biskupa Josipa Langa” za pomoć siromašnima.Imaju web stranicu Prostor Duha.
S isusovcima je došao jedan novi tip redovničkog života: ne žive povučeno nego usred svijeta i ljudske probleme uzimaju kao svoje. Ne vide protivnost između djelovanja i molitve. Ideal im je: Boga u svemu naći, na svakom mjestu i u svakom djelovanju. Od početka je bilo očito da ta nova redovnička zajednica nije ljudsko iznašašće, nego Božje djelo.
Družba Isusova je odgovorna za "Radio Vatikan" a danas oko tisuću isusovaca širom svijeta radi u sredstvima društvenog priopćavanja: radiju, TV, filmu i tisku.
U apostolatu Družbe Isusove misije imaju od početka važno mjesto. Kao misionari putuju u Indiju, Japan, Maleziju, Afriku, Kinu, Sjevernu i Južnu Ameriku.
U svom radu služili su se tiskarstvom, glazbom, sakralnom umjetnošću. Svoje su crkve gradili uglavnom u baroknom stilu. Od osnutka reda isusovačko je kazalište bilo važno pedagoško sredstvo, jer je u sebi sjedinjavalo moralnu pouku i šalu. Izumili su dijapozitiv, kod mjerenja temperature prvi upotrijebili živo srebro, otkrili pojave pri lomu svjetla razbijanja boja kroz prizmu, sudjelovali u stvaranju osnova analitičke geometrije, postavili diferencijalni račun. U Europu su donijeli kišobran, vaniliju i druge mirodije. Bili su ispovjednici kraljeva i savjetnici carskih dvorova. Poznati su kao istraživači, a još više kao mučenici i sveci.
U Sjevernoj i Južnoj Americi okupili su stanovnike prašume, Indijance, u stalna sela, tzv. redukcije. Te su redukcije uskoro postale vrlo uspješne i na privrednom području. Propale su zbog gramzljivosti europskih osvajača za njihovom zemljom i dobrima koja su ostvarile.
Budući da je isusovački red svoje članove uvijek slao u žarišna područja i bili su angažirani u rješavanju gorućih problema, često je red zbog toga upadao u živa razračunavanja. Stoga je doživljavao i da mu se dive, ali i da ga uvijek i progone. Papa Klement XIV. pad pritiskom burbona i janzenista potpisuje dekret kojim dokida Družbu 1773. Papa Pio VII. ponovno je uspostavlja 1814.
Danas red u 60 zemalja vodi preko 600 kolegija i 336 visokih škola i sveučilišta. Na njima se školuje oko jedan i pol milijuna mladih, ljudi. Red je prisutan u 112 zemalja širom svijeta.
Sveci, blaženici i sluge Božje iz njihovih redova:
Sv.Ignacije Loyola- Osnivač Družbe Isusove.Od njega potječe izraz-Ad Maiorem Dei Gloriam-Sve na veću Slavu Božju.Rođen je 1491. godine u Baskiji.Bio je posljednji od dvanaestero djece. Kao paž na dvoru jednog španjolskog grandija, a poslije kao mladi časnik sanjao je o sjajnoj budućnosti. Na Duhove 1521. godine braneći tvrđavu Pamplonu bio je ranjen topovskim tanetom i jedna mu je noga ostala cijeli život kraća. To ga je ranjavanje na neko vrijeme svezalo za krevet pa je imao vremena promisliti o svome životu i svojim stremljenjima. Kako u kući u kojoj se oporavljao nije bilo nikakvih drugih knjiga osima životopisa svetaca i viteških romana čitao je tu literaturu. Znatno se iznenadio da nakon čitanja viteških romana u njemu ne ostaje nikakav dojam, štoviše ostavljaju ga praznim iako dok ih čita uživao u njima, dok životopisi svetaca u njemu ostavljaju snažan dojam i daju mu kao neko nutarnje svjetlo. Promišljao je što bi to moglo biti? Zašto se to tako događa? Poslije ozdravljena Ignacije je krenuo na hodočašća u marijanska svetišta. U Manresi mu je Bog otvorio oči za nutarnji život, i kako sam kaže, ništa mu više nije bilo kao prije. Odatle je Ignacije kao hodočasnik otišao u Rim, pa Veneciju i napokon u Svetu zemlju. Tamo je htio obraćati nevjernike, ali u tim okolnostima to je bilo nemoguće. Još u Barceloni je kanio oko sebe okupiti skupinu istomišljenika ali to mu je uspjelo tek u Parizu na studiju koji je bio započeo u Barceloni a nastavio u Alcali, Salamanki. Sa svojim drugovima Ignacije je odluku o zajedničkom životu posvećenu Kristu zapečatio na Veliku Gospu 1534. godine u Kapeli mučenika u Parizu. Potom su završili studije i 1537. došli u Veneciju gdje je rapski biskup 24. lipnja Ignacija zaredio za svećenika. Budući da nisu mogli u Svetu zemlju krenuli su u Rim gdje je papa Pavao III. 27. rujna 1540. godine potvrdio Družbu Isusovu kao novi red. Ignacije je jednoglasno izabran za prvog generala družbe što je on nosio 15 godina sve do smrti. Stoga je i dan danas u Družbi Isusovoj generalni poglavar doživotno na toj službi.
Ignacije je umro 31. srpnja 1556. godine ostavivši iza sebe vrlo dobro učvršćen red s brojnim kolegijima i ustanovama i oko 1000 isusovaca čiji je utjecaj nadilazio njihov broj.
Bl.Petar Faber- Rođen u Villaretu u Savoyi; u 12. godini polaže zavjet čistoće; od 1525. na studijima u Parizu. Od 1526. "cimer" sa sv. Franjom Ksaverskim i sv. Ignacijem. Kao prvi priključio se skupini Ignacijevih drugova 1531. te kao jedini svećenik slavio na Montmartreu u kapeli mučenika sv. misu pod kojom je sa sv. Ignacijem skupina (njih 6) položila zavjete i time udarila temelje budućoj Družbi Isusovoj. Tu su temelji kasnije Družbe Isusove. Proputovao je svu katoličku Europu. Odriče se svjesno političkoga utjecaja da bi sve djelovanje duhovno usmjerio. U praksi i izvješćima zastupa blagost i obzir prema protestantima te potrebu unutarcrkvene obnove kojoj je naročito pridonio dajući duhovne vježbe svećenicima i vodećim ljudima iz laičkoga svijeta; 1543. pridobio je Petra Kanizija za Družbu. Pozvan na Koncil u Trident, ali na povratku iz Španjolske u Rimu umire. Njegovo djelo "Memoriale" zapravo je duhovni dnevnik i svjedoči o njegovoj povezanosti s Bogom te o velikim milosnim darovima, pogotovu glede razlikovanja duhova. Na žalost, djelo je tiskano tek nakon 300 godina. Godine 1872. proglašen blaženim (Pio IX.). Poznat je po blagosti, molitvi (znao je nalaziti Boga u svemu), pobožnosti prema presvetoj euharistiji, anđelima i svecima. Sv. Petar Kanizije o njemu je napisao: "Imao je izvanredan dar za stvaranje prijateljstva. Nikad nisam susreo tako duboka teologa i čovjeka tako uočljive svetosti; sve su njegove riječi bile pune Boga."
Sv.Franjo Ksaverski- rodio se u Španjolskoj 1506. godine. Teologiju je studirao u Parizu. Tu se i pridružio sv. Ignaciju Loyolskom, utemeljitelju Družbe Isusove. Zaređen je za svećenika u Rimu 1537. godine. Tu se posvetio djelima milosrđa. Godine 1541. pošao je na Istok. Deset je godina navješćivao Evanđelje u Indiji i Japanu i mnoge obratio ka vjeri. Umro je na kineskom otoku San Čao 1552. godine. Zaštitnik je Zajednice Krvi Kristove. Sv. Gašpar je posebno njega odabrao za zaštitnika ovog laičkog pokreta jer je još kao mali po njegovom zagovoru ozdravio od teške bolesti očiju.Po njemu se zove kvart u Zagrebu-Ksaver.
Sv.Alojzije Gonzaga- Plemić,odrastao u dvorcu,otac mu je bio kockar.Od četvrte godine,išao je u školu za vojnike.Obolio je na bubrege,ali se razveselio tome,jer je imao više vremena za molitvu,dok je ležao u krevetu.Još kao mali,učio je druge o vjeri.Sa 18.godina,svo imanje je prepustio bratu i postao je isusovački novak.Umro je od epidemije s 23 godine.
Zaštitnik oboljelih od AIDS-a,mladih,tinejdjera.
Sv.Stanislav Kostka- Poljak iz bogate obitelji,sin senatora.Studirao je u Beču sa bratom,teško se razbolio,ali mu nisu dozvolili da dodje svećenik dati mu posljednju pomast.Molio se svojoj zaštitnici sv.Barbari,koja se pojavila u viziji sa dva andjela i donijela mu SV.Pričest.Ozdravio je zagovorom Majci Božjoj,koja mu je poručila da postane svećenik usprkos protivljenju roditelja.Studirao je u Rimu,prijatelj mu je bio sv.Petar Kanizije,a profesor sv.Franjo Borgia.Postao je svećenik novak,ali je godinu dana kasnije umro s 18 godina.
Zaštitnik:bolesnika koji imaju slomljene kosti i koji su na samrti.
Sv.Ivan Berchmans- Sin postolara,rodjen u Belgiji,imao je petero braće i sestara,bio je ministrant,brinuo se za bolesnu majku.Nakon što je pročitao knjigu sv.Alojzija Gonzage,želio je postati isusovac.Studirao je filozofiju u Rimu.Učio je sve važnije europske jezike,jer je htio pomagati doseljenicima.Želio je putovati u Kinu,kao misionar,ali je umro od nepoznate bolesti s 22 godine.Bio je drag,brižan i volio je drugima pomagati.Zaštitnik:mladih i ministranata.
Post je objavljen 31.07.2006. u 23:23 sati.