Daklem...
ko prvo... oko religije sam vam odgovorio dolje muuki i ach... pa ako se ne slazete... i'm free for debating :o)
Sanjo sam ju jučer opet... i digo sam se ujutro... sječo sam se cijeloga sna... i zamislio se... osječao se prazno... i pokušao se prisjetit sna no sjetio sam se one stare "ako ne misliš na san ujutro, zaboravit češ ga"... i tako da nisam dalje razmišljao o njemu i zaboravio sam ga... no... onaj tupi osječaj me proganja sada već 2 dana...
Naime... svako malo moram razmišljat o "poljupcu"...
Tko nezna... to je bio moj prvi i zadnji z životu... to be honest nado sam se da će to biti sa osobom s kojom ću provest "vječnost" skupa... no jednostavno...
rekla mi je bila da je gotovo... da ona smatra da tako ne ide i tako dalje i tako dalje... i ja sam buljio u more (sjedili smo na obali)... i nakon nekog vremena je ušutila i onda rekla "ajde, ajde... pa nije svijet propao" ili tako nešto... a ja sam se nasmijao i rekao "moj je"...
i onda smo još par minuta pričali... mislim da sam ju onda pitao dal ju smijem zagrlit... imala je onaj izraz na faci "joj... nebi smjeli... al..."... zagrlili smo se... tako smo kratko stajali... i onda... me poljubila...
detalje poljupca neću javno iznositi... to je nešto između mene i nje... no kad se sjetim ne mogu da se ne smješkam...
al sada kad se sjetim... nakon kad se nasmješkam osjetim uvijek bol ko da mi se srce lama... taj neki osječaj... ne mogu ga opisati... primit prvi i zadnji poljubac od osobe koja ti je znacila sve na svijetu u isto vrijeme... ... ...
ostane samo neopisiva praznina... koju ništa ne može popuniti osim nova ljubav... koja je barem toliko čista ko što je bila ta...
Bez uvrede ako ovo čitaš... al znam da ne... bivša mi je bila ponekad malo smotana... sentimentalna... nije bila najpametnija cura na svijetu... nije bila ni najljepsa... al... sve te njene osobine koje je imala... skupa sa onim "cistim srcem" koje sam vidio u njoj... cinile su je za mene u tom trenu mojim centrom svijeta... i sto god netko rekao... moje misljenje o njoj se nikad nece promjenit... ona je bila i ostala za mene jedna posebna osoba i uvijek ce imati posebno mjesto u mome srcu...
Sigurno... ako se ikad zaljubim ili vjencam... ta neka ce mi znaciti vise... no to ne znaci da cu manje cijenit moju dragu N :o)
Ne mozete zamisliti koliko mi sada treba jedan hug... ja i ona smo se ponekad znali raspravljat oko ljubnjena "na usne" i na "francuski" nacin... trenutno mi ni poljubac nije toliko potreban koliko taj jedan prokleti hug...
No hug osobe koja je na posebnom mjestu u mome srcu...
Hell... zar cu umrijeti sam... ... ...
Post je objavljen 31.07.2006. u 21:59 sati.