Marketing
PUSTOLOVINE JEDNOG IMV-a
Mjesto: Odranski Obrež
Vrijeme: 29. srpanj 2006.
Uloge: sedam neponovljivih vatrogasaca
...velika vrućina i nepodnošljiva sparina ubijale su svaku želju da idemo i vozimo se
... ni sami nismo znali kuda (nikako da zapamtimo taj put), naime trebali smo ići u Odranski Obrež. Čak se činilo kao da naš kombi (koji inače juri ko raketa i nikada nas nije iznevjerio) nema volju kotrljati svoje ćelave gume, kao da je predosjećao što ga čeka. Naša jedina želja bila je kupati se u bazenu... želja nam se ostvarila, ali u malo drugačijem obliku, naime kupali se jesmo, ali u vlastitom znoju.
Krenuvši na autocestu display je pokazivao 34.2 °C.... i .... i tada nastade tama. Počele su padati ogromne kapi kiše, a nekoliko sekundi kasnije naši brisači doslovce su se utapali u pljusku i sitnoj tuči, no tada smo začuli i ”bubnjeve”, naime ona prva početana sitna tuča sada se pretvorila u ogromnu. Kao da je netko na daljinskom pritisnuo gumb i stala je cijela autocesta. Tu nepomičnu sliku jedino su kvarili upaljeni žmigavci na autima parkiranima na zaustavnoj traci. I tako punih petnaestak minuta - od ogromne buke koju je stvarala tuča udarajući u kombi čak ni ja (inače brbljava i glasna) 
nisam čula samu sebe kaj pričam. Ostvarila nam se ona prva želja, okupali smo se.... ponovno.... u kombiju je curilo na sve strane i ja sam u japankama stajala u lokvi vode. No ipak smo mi vatrogasci i naravno ništa od toga nije nam smetalo. Tuča se smirila i mi smo veseli krenuli dalje 
, no bilo bi prejednostavno da velim da smo tada stigli. Prvi dio puta vozili smo se po vodi, a ne asfaltu, tako da smo i dva puta bili prisiljeni stati, naime našem kombiju nije bilo do kupanja pa smo morali pričekati da se osuši (inače, kombi se zalijao), drugi dio puta vozili smo po lišću koje je prekrilo asfalt pa je izgledalo kao da se vozimo po šumi, a ne po Zagrebu i tada smo napokon došli i ne biste vjerovali tamo je već grijalo sunce. I počela je nova priča.....
..... najprije su se naši, inače vatrogasci, pretvorili u žeđogasce. Nakon onakvog puta gdje su se jako izmučili trebali su okrjepu, mislim da pogađate što su pili.... inače za informaciju ruke ovih dvaju naših vatrogasaca čine čuda.... od drva!
Tada su polako počele pripreme za nastup na vatrogasnom natjecanju...
....naš teklič se zbog složenosti svog posla za vrijeme vježbe, morao pripremiti i sreća da na ovim natjecanjima nema kontrole na doping jer iz priložene slike vidite da ga je on uzimao.... a trebalo je i srediti misli te se koncentrirati na mnogobrojnost pokreta koje je trebao naš teklič izvesti za vrijeme vatrogasne vježbe.
O tome kako je prošla vježba ne bih previše, nemamo se čime hvaliti 
, da je bilo kako je trebalo biti bili bismo 4. ili 5., ali ovako smo zauzeli 11. mjesto (inače su 3. i 11. mjesto naši 
). Ovaj put je u muškoj konkurenciji nastupilo 15 ekipa i iako mi nismo ništa osvojili drago nam je radi naših prijatelja - prvo mjesto su osvojili naši prijatelji iz Molvica, drugo mjesto opet naši prijatelji iz Paukovca, a treće mjesto zauzeli su dečki iz Bijele Gorice. 
Nakon dobre klope koju smo naravno trebali zalijati počelo je slavlje... poseban razlog nismo imali, ali nama nikada ni ne treba razlog za slavlje, tako da smo se odlično zabavili, a toliko smo se nasmijali da su nas obrazi boljeli. 
Iz priloženih slika očito je da je ženski dio ekipe bio u manjini...
... ali smo zato mi bile šefice..... kud mi okom (u ovom slučaju prstom) tud dečki skokom.... čak je strojar i ozlijedio prst ( i to najgori mogući za nju).
...očito je da je naš navalni 1 pomislio da je u ekipi jedna cura više.
Cijeli dan, a nastavilo se i u noći, svirali su za Laktec, a posebno za Diguša i Čamića (interna fora) pa našem tekliču osmijeh nije silazio s lica od oduševljenja kada su zasvirali za njega vragolana i njegovog djeda Stevu....
Pošto naši dečki smatraju da su ”vrsni plesači” i da ne trebaju plesati, mi – manjina - odlučile smo malo uvježbati plesne korake...
..... dok su se za to vrijeme naši dečki bacili u lov na komade 
(što su točno lovili mislim da ni sami ne znaju jer su već tada neke stvari vidjeli duplo).
I tako je prošlo još jedno vatrogasno natjecanje. Iako se nismo nadali proveli smo se odlično, a o putu doma, inače jednako uzbudljivom, čut ćete u nekom drugom postu.
Veliki pozdrav! 
by Martina
Post je objavljen 31.07.2006. u 21:22 sati.