Duzan odgovor Ognjenu s Biblioteka 42.
Povijest suvremene Hrvatske zapocinje s dolaskom Napoleona na podrucju Hrvatske. Glavna faca je bio marsal Marmont, francuska vojnicina koja je zavoljela Hrvatsku i Hrvate zbog jednog ludo hrabrog lickoga popa zvanog Sime Starcevic koji je ocarao Marmonta prvenstveno cinjenicom da netko u balkanskoj zapizdini govori francuski, a tek onda sirinom znanja koji je Sime Starcevic posjedovao. Da Napoleon nije banuo na Habsbursku monarhiju, danasnje Hrvatske ne bi bilo. Europom do pojave Napoleona vlada opaki regionalizam, s pojavom mocne francuske drzave, dolazi do svijesti o potrebi za nacionalnome drzavom, iako je doticni Korzikanac sanjao ujedinjenu Europu, te uz Adolfa Hitlera je jedini covjek koji je ujedinio Europu. Ideje ujedinjenje Europe izvire iz Napoelonovih i Hitlerovih osvanja; nije li to divno, eurofili ???
Natrag na desnicu; najvaznija figura hrvatske politicke scene i covjek koji je sacuvao ime Hervat/Hrvat od zaborava bijase necaka gorospomenutoga lickoga popa, opiceni filozof imena Ante Starcevic.
Sto je progresivno u Starcevicevom ucenju ?
Prvo, Starcevic po prvi puta u Hrvatskoj uvodi pojam jednakosti po rodjenju u ideolosko-politicki prostor hrvatskoga naroda; svatko tko je Hrvat jednak je drugome Hrvatu u Hrvatskoj. Hrvat moze biti katolik, pravoslavac, musliman, protestant.
Eugen Kvaternik pak se bavi ekonomskim aspektom pravaskoga ucenja; Hrvatska kao zasebna drzava nije moguca bez bogatog naroda; kapitalizam treba omoguciti Hrvatima da se obogate, jer jedini nacin da Hrvatska bude neovisna je kroz finacijsku neovisnost; Kvaternik se zalaze za male i srednje kapitaliste; protivi se velikom gomilanju kapitale kod malog broja pojedinica.
Starcevic odrice pravo plemstvu, Crkvi i feudalnim institucijama da budu vodje naroda; narod i drzava se ima voditi kroz parlament, a u parlmentu trebaju biti najbolji muzevi. Za Starcevica "best of the best" jesu intelektualci. Zbog svoje obrazovanosti, makar prije zbog svojih umnih sposobnosti oni bi trebali posvetiti zivot osiguravanju kvalitete zivota drugim i omuciti im da rade i da kroz rad dodju do blagostanja. Ako intelektulci postanu nacionalno-osvjesteni i napredni; narod ce ih slijediti i narod ce se sam prosvjetliti.
Takav nacin razmisljanja koji potice odgovornost na svim razinama, odgovornost za kolektivitet, a u isti tren dizi pojedinca kao odgovornu osobu, odbijajuci pravo prvenstva ikome na osnovu njenovog podrijetla, to je cudo nevidjeno na prostoru Hrvatske.
U prvoj polovici dvadesetoga stoljeca, odmah pocetkom, rupu koju je nacinila smrt "Starog", popunjava dolazak nove mlade zvijezde politike; buntovnika Stjepana Radica. Stjepan Radic je zapoceo kao panslavist, njegov ideal nije hrvatska drzava, vec tzv. podunavska konfederacija; srednjoeuropski savez slobodnih, uglavnom katolickih drzava.
Radic je covjek za kojega normalno da privilegije po rodjenju ne trebaju postojati, sam je seljacki sin. Tijekom zivota, Radic od panslavista sve vise postaje hrvatski nacionalist starcevicanskoga tipa. To nije Radicev odabir, vec silnice povijesti natjeravaju ga u nacionalizam. Radic, poput Starcevica, uvidja da je iluzorno traziti pomoc izvana; Hrvatska nije zanimljiva nikome u Europi kao Hrvatska; Hrvatska je prepustena Srbijancima i domacim cetnicima iz Hrvatske da rade s njom sto zele, kako zele, a sloboda "dejstvovanja" direktno ugrozava ezgistenciju Hrvata.
Velicina Radica je u tome sto uvidja da su hrvatski intelektualci nesposobni kreteni koji se ne mogu oko nicega dogovoriti, koji nisu u stanju braniti Hrvatsku, stovise vecina su opcarani Srbijom ili Sovjetskim savezom, ili zele biti Jugosloveni ili Sovjeti, nema koristi od njih.
Radic prenosi politicku akciju direktno na narod. Narod postaje doslovnim nositeljom politike. Kultura Hrvata izvire iz naroda /koji je 85% seljacki u Radicevo doba/ i narod sam bolje zna sto je za njega dobro od izdajica intelektulaca. Narod, da bi mogao znati voditi svoju politiku treba osvjestiti na svaki moguci nacin; treba znati pisati; treba znati zdravo zivjeti, jednostavno narod ne smije biti primitivan. Mozda najbolji primjer tog Radicevog nastojanja je suradnja s dr. Andrijom Stamparom i formiranje "Skole narodnog zdravstva", institucije koja je konacno hrvatski narod fakticki iz feudalizma prevela na moderni nacin zivota.
Zajednicke osobine Starcevica i Radica da su skolovanje zavrsili u inozemstvu, Starcevic u Pragu, Radic u Pragu i Parizu. Obojica su gorljivi krscani, nedvojbeno uvjereni u postanje Boga, a s druge strane ne podnose Katolicku crkvu u Hrvatskoj; smatraju ju je slugom Austro-Ugarske, kasnije Jugoslavije i glavnom kocnicom napredka znanja.
Nazalost, njihovi nasljednici, Frank kod pravasa i Macek kod radicevaca ce se pokazati oportunistickim samoljubljivim gadovima sklonim nazadnjastvu, ali u pogledu spram domace ljevice tadasnjeg doba, obadvojica se cini jos u redu, spram lijeve alternative.
Nitko nije toliko mobilizirao mladez kao sto to mogao Starcevic, a isti efekt na cijeli narod je imao Radic. Od njih dvojice nema znacajnijeg napretka u hrvatskome narodu; komunisti su doduse 1945. osigurali zenama ravnopravnost, ali sve ostalo sto su ucinili dovelo do toga da je Hrvatska danas nesretna kretenska zemlja zadojena komunisticko-katolickom ideologijom "brigo-moja-predji-na-drugoga" uz devizu "snadji se druze".
Postavlja se otvoreno pitanje moze li Hrvatska iznjedriti jos jednoga Starcevica ili Radica, znaci egocentricnog krscanskoga nacionalistickog karizmatika zeljnog vjecne slobode i istinskoga blagostanja ?
Ja mislim da je to pure science-fiction i da za 100 godina Hrvatske nece biti jer od Radica ne postoji nitko tko moze pokrenuti mase u pozitivnom svjetlu /Vlado Gotovac je bio tipicni genijalni intelektualac bez utjecaja na mase; Franjo Tudjman je uspio okrenuti mase protiv sebe; cijeli Maksimir mu se derao pederu, a na Jelacic-placu kad se prosvjedovalo za 101inicu su sljevali ljudi u susjedne ulice, nikada nije bio intelektualac koji bi se mogao mjeriti npr. s gorespomenutim Gotovcem/.
Odosmo mi, sestre i braco kvragu ...
Pero Panonski
btw. hehe, malo mi se ritam pisanja promijenio, pa ako ste ljuti na mene sto nemam uobicajni ritam od 5 postova tjedno; ipak je ljeto ljudovi
Post je objavljen 31.07.2006. u 19:26 sati.