primjećujem da mi se više ne da uzrujavat. nisam sigurna jel to dobro il loše, no definitivno mi se ne da. kad u nekom odnosu dođem do točke gdje mi zadrhti ruka i kad počnem brinuti da li će netko biti tu ili ne, naglasak na "brinuti", kužim da nevalja. jednostavno je tako. moš brinut oko drugih stvari. evo recimo, da se istoj osobi nešto ne desi na nekom dugom putu. primjerice. il da brzo ozdravi.
al brinuti hoće li netko biti tu ili ne i hoće li me primjetiti danas, e to mi se više bogami ne da. i ko mi kaj može.
čak mi je nekak ugodnije družit se s onima koji me vide i čije odsustvo toliko ne primjećujem. feels pretty good....na moje vlastito iznenadjenje. antitijela me štite...a zašto ne.
Post je objavljen 31.07.2006. u 16:39 sati.