Zadnjih san dana ka luda ćer. Katastrofična. Ka muva bez glave!
Nekidan me kolpalo jedno tobože naivno izvješće filmskog kritičara s filmskog festivala (Motovun ili Pula?) Film "Kruh naš svagdašnji", Austrijanca Nikolausa Geyrhaltera, obrađuje odnos čovika prema spizi i prehrani. To je dokumentarac bez ijedne riči na ovoj službenoj stranici. Kritičar kaže kako se na Zemaljskoj kugli proizvede hrane dovoljno da prehrani duplo veću populaciju ljudi nego je danas na Zemlji. Međutim polovica proizvedene hrane se "baci" kao energent. Kao energent upotrebljava se kukuruz i pšenica.
Ima i jedna katastrofa koja nam se sprema, a jako je blizu Splita. Neki se kukumar sitija da bi u vali Stipanska, zapadni dio otoka Brača, moga uzgajat tune. A tamo di tuna "nikne" 50 godin posli ne more ništa rast. U kratko vrime nareste metar govan...
Ufatila me prpa. Proradija mi je crv u guzici. Ajme majko! Doša je vrag po svoje...
Post je objavljen 31.07.2006. u 14:20 sati.