Dvadeset drugog ožujka 1963. u Moskvi je započela borba za prvenstvo svijeta u šahu, za tablom su se susrela dva sovjetska velemajstora: šampion svijeta Mihail Botvinnik i pobjednik turnira kandidata na otoku Curacaou Tigran Petrosjan. Tim povodom, eks šampion svijeta Max Euwe, pokušao je prognozirati ishod ovog značajnog susreta za koji je u čitavom svijetu vladalo veliko zanimanje.
Po Maxu Euweu, Mihail Botvinnik ima za sobom fantastičnu šahovsku karijeru. Petnaest godina vladavine na vrhu. Bilo je šampiona svijeta kojima je polazilo za rukom da se i duže zadrže u zenitu slave, ali to su bila druga vremena. Danas igraju samo snažni i što je mnogo važnije sada je mnogo više istaknutih šahista. Kolosalna razlika je u tome što je neophodno izdvojiti se iz reda od 20-30 suparnika, a ne trojice ili četvorice. Ako je devedeset godina bilo deset velemajstora, danas ih ima gotovo stotinu. Biti u takvom društvu skoro 30 godina, u najvišim sferama svakako je ogroman domet.“
„Botvinnik je 1936. godine zajedno s Capablancom dobio nottingemski turnir, ostavivši za sobom čuvene majstore tog vremena uključujući šampione i eks šampione svijeta – primjećuje dr. Max Euwe – AVRO turniru 1938., Botvinnik je bio treći da bi uskoro postao sasvim nepobjediv. Njegova uvjerljiva pobjeda za prvenstvo svijeta 1948. godine nije bila ni za koga neočekivana. Te godine počela je Botvinnikova hegemonija koja je bila prekinuta svega dva puta u kraćim intervalima. On je 1957. godine ustupio svoju titulu prvaku Smislovu, da bi je godinu dana kasnije ponovo vratio. To se ponovilo tri godine kasnije: ovog puta je izgubio od Talja. Botvinnik istina nije više mlad. On je već prekoračio pedeset godina, a u tim godinama čovjek bi trebao igrati šah slabije. To je bio slučaj s većinom šahista, mada ima i veliki broj izuzetaka. Botvinnik kao da je imun protiv starosti. Poslije prvog susreta Botvinnik – Talj, nitko nije pomislio da je Botvinnik koji je izgubio titulu počeo slabjeti.

Botvinnikove godine ne igraju nikakvu ulogu u moskovskom susretu Botvinnik – Petrosjan. Međutim, ako gigant Botvinnik nastupa bez indikacija na oslabjelu igru, to je njegov suparnik Tigran Petrosjan ima u svojoj aktivi također veoma značajnih podviga…“
Zanimljivo je kako ovaj veliki šahist gleda na Botvinnikovog rivala koji je skoro dva desetljeća mlađi, razumljivo svježiji i u usponu. Evo Euweog mišljenja o Petrosjanu: „Ovo što je Botvinnik postizao godinama, Petrosjan je realizirao velikom intenzivnošću i u manjim vremenskim razmacima. Od 1956. godine, njegova vještina brzo napreduje. Petrosjan nije tigar koji skače na svoj plijen, on je prije svega piton koji guši svoju žrtvu ili krokodil koji satima čeka pogodan trenutak da bi nanio odlučujući udar. Od 1962. godine igra on na tri turnira i nije pretrpio nijedan poraz u približno sedamdeset partija. Petrosjanu je sada 34 godine, najljepše godine za kandidata za titulu svjetskog prvaka (Botvinniku je bilo 36 kad je postao svjetski prvak). Ako u povijesti šaha potražimo Petrosjanovog „dvojnika“, onda ćemo naići na Capablancu koji je u svom životu izgubio malo partija kao i Petrosjan. Sličnost među njima je ne samo u njihovoj nepobjedivosti već i u njihovom stilu. Igra obojice je solidna ali ne i suha. Pored pozicijskih partija više klase oni su demonstrirali veći broj partija u napadačkom stilu sa žrtvama. Obojica voje pozicijsku igru, a pored toga se odlikuju preciznim i dubokim proračunima. S druge strane, Botvinnik je veliki kombinacijski majstor konačnica juvelir – svestrani igrač. Botvinnik je odličan poznavatelj otvaranja. Slučajevi kad je on izlazio iz otvaranja s lošijom pozicijom krajnje su rijetki, a mogućnost da se u takvom slučaju baci u zaletu na stijenu Petrosjana uopće ne isključuje.“

Velemajstor Svetozar Gligorić prokomentirao je ovaj meč na svoj način: „Botvinnik se vjerojatno radovao što je dobio takvog, na izgled pitomog, suparnika da mu osporava titulu. Petrosjan je impresioniran prvim susretom i zato gubi prvu partiju iako je vodio bijele figure. Botvinnik je raspoložen i spreman zbrisati „neopasnog rivala“. No, Petrosjan se odmah prenuo, prebrodio tremu i konsolidirao svoje snage, i plasirao svoju genijalnu taktiku. Počeo je iznurivati (polagano iscrpljivati) agresivnog prvaka svijeta serijom suhih gremija i kad ovaj počne gubiti strpljenje, tu i tamo, Petrosjan ga počinje tući u pozicijama jednostavnog tipa. Opće iznenađenje titula prelazi sasvim spokojno i uvjerljivo u ruke mlađeg velemajstora. Samo u dva mjeseca naglo smršavjeli Petrosjan zna koliko ga je to stalo i kao da mu je proviđenje reklo kad izabrati svoj moment. Jer, baš uoči toga meča zapadnonjemački prijedlog je prošao kroz Kongres FIDE i ukinuo Botvinnikovo sveto pravo na revanš.“
Post je objavljen 31.07.2006. u 13:58 sati.