Cijeli moj zivot kao gomila slika razbacanih po stolu, Ti si moj album u kojem su sve one pronašle mjesto...
P. Coelho je u Zahiru napisao da u svaku novu ljubav treba ući kao dijete, kao da si tek rođen, jedino tako čovjek neće biti tužan. Kako u zadnje vrijeme intenzivno razmišljam o svojoj vezi sa A., razmišljam da li je to moguće. Kad sam izašla iz prošle veze, stvarno sam mislila da će mi trebati vremena da dozvolim da mi se netko približi. Kao što obično ljudi misle. Ali stvarno, nakon svih tih prijetnji, policije, zvanja u luda doba noći, udaranja i svega… mislila sam- neću dugo u te vode. A. je ušao u moj život, pod moju kožu, a da ni on ni ja to nismo htjeli… ili nismo sami sebi priznali da hoćemo… Eto, na neke stvari čovjek svjesno ne želi utjecati. Pa se prepusti i protiv onoga što misli da je „njegova volja“. Bilo kako bilo, ja sam u tu vezu ušla tako, kao dijete. Bez obzira na sve što se događalo prije, odlučila sam se prepustiti… Ali… Koliko je to u biti istina?! Kako čovjek može sa svojih bliže 30 nego 20 ući u vezu kao dijete? Pa zar me nije svaka prijašnja veza, događaj, pad, uspon, formirao u osobu kakva sam sada?! I kako da uđem kao dijete?! Ma baljezgam…. Kao što sam napisala… ovo je blog jednog čudnog uma…
Inače… živim u jednom malom gradu, radim u jednoj većoj firmi… Šef mog odjela živi u drugom gradu i svaki tjedan je tu, svaki vikend tamo. Ima ženu, troje djece… i razočarava me iz dan u dan… Zbog opisa mog posla, u svakodnevnoj i direktnoj komunikaciji sam s njim. 20ak godina viška i bračni status mu ne predstavljaju problem da mi svakodnevno govori da me voli, da me želi, da me obožava…. Bla, bla, bla…. Kako je antitalent za mobitele, jednog dana mi je dao da mu počistim poruke. Smatram da to nije zadiranje u privatnost, jer ipak sam si mi dao mobitel, ali sam vidjela raznih poruka sadržaja istog kakav ja svakodnevno slušam… da ju voli svim bićem, da mu je teško, da bla bla bla… Pa kako se to tako olako govori?! Kako možeš na pet različitih adresa govoriti da nekoga voliš. Mene zove u Alžir, na dva tjedna (od kud mu uopće pravo da me tako vrijeđa, takvim ponudama, takvim riječima?!) da provedemo vikend zajedno… da vodimo ljubav?! Halo?! Vođenje ljubavi… još jedna nepoznanica za mene. Nemojte me krivo shvatiti, nije da ja ne razlikujem seks s osobom koju voliš od sexa na jednu noć. Ali u tehnici, u samom činu- šta je drugačije? Vođenje ljubavi… kao da se pokušava opravdati. Ne znam, ima li smisla ovo što pišem, ali mene stvarno buni to njegovo „vođenje ljubavi“. Ma i ne samo njegovo. Zar ljudi misle da će pod izgovorom ljubavi lakše dobiti seks?! MA vrijeđa me to sve skupa, vrijeđa moju ljubav prema A. I ponižava kao ženu. I moje KATEGORIČKO NE (nije da se nećkam ni sekunde) njemu uopće ne predstavlja problem da nastavlja… pa hajde, malo ponosa. Povrijedila sam ti ego milijun puta sa takvim odgovorima, pa zar još nije dosta?! Pa ja bih se nakon prvog puta pokrila ušima i šutila. I kako da me takve situacije ne obeshrabre u bilo kakvoj vezi?! Kako ikome vjerovati?! I nije ovo samo jedna takva situacija, takvih ima na svakom koraku. Moj tata je prevario mamu, ona je preko toga „prešla“. Pod navodnicima zato što nije otišla, ali u njoj se nešto pomaknula i nikada više ništa nije bilo isto. Više nije išla u vikendicu u kojoj su njih dvoje bili… I kako te to ne obilježi kao ličnost?! Naravno, nakon nekoliko desetaka godina tata je otišao… Ostali smo nas troje sami… Nikad nije osnovao novu obitelj, ali ne znam je li to bolje?! Ili gore?! Ali svakako ostaje iznad glave pitanje kako nekome vjerovati?! Kako u vezu ući kao dijete?!
Post je objavljen 31.07.2006. u 10:02 sati.