zvoni mi telefon, kaže 'ajmo na sladoled', sjedam u auto i punim gasom naprijed. 130 kroz zavoje, pretičem na punoj crti, a u glavi mi se samo jedno vrti - koji sladoled liznuti. različiti okusi prolaze mi mislima. izabirem ananas jer kažu poslije njega najbolji okus ostaje u ustima. stižem brzo grljenje pusa tamo vamo i već se pomalo na rivu spuštamo. maše ona rukama 'vidiš ovo, vidiš ono' a meni je samo da negdje sjednemo jer sam sad već lud od želje. pita ona mene znam li kuhat zelje a ja klimam glavom samo da prestane. stižemo sjedamo ona će kup od banane 'ja bi ananas' 'žao nam je nemamo, al imamo višnju' jebla ga višnja što ću s njome, kolutam očima 'ajde daj da probam'. cijeli izlet mi uništen u glavi sami problemi. ne vidim ni terasu ni more ni brodove što plove. samo mi ananasa fali. jedem ovu višnju, jede ona mene, no u tom trenutku eto snalažljive žene. 'imam ja ananasa kod kuće, al gore u potkrovlju sad je dosta vruće' gutam zadnji zalogaj višnjinog kupa i krećemo iznad rive skupa. putem se smješka ono ispod oka a ja zabrinut pomalo što me gore čeka. ulazimo tamo kad ono sauna skidam se odmah a skida se i ona. ostane u tangama 'rekla sam ti da je sparno al dobro je ovako' 'ne brini ništa, ja ću za to lako' izvalim se ka svinja na tek popravljen krevet i čekam ju da mi donese dugo čekani sladoled. da ga liznem. naćulim uši i čujem kako zatvara frižider dolazi u sobu i legne kraj mene. žličicom stavlja sladić na cicice, ližem ih i grickam joj bradavice, okus je savršen baš ono što sam htio i zbog čega sam pol države preletio. krene rukom nježno, hvata mi veseljka koji se istog trena diže, bućne ga u sladoled i onda cijelog poliže. osjećaj je sjajan i naježen sam sav, možda još minutu i biću gotov ja, stoga hvatam daljinski i tražim teletekst, al 'ups' za mene stiže loša vijest. nema tevea u sobi a daljinski mi u ruci okrećem se oko sebe i ostanem u muci kad sa strane ugledam crvenu točku kako žmirka - mala me snima!!!
Post je objavljen 31.07.2006. u 08:02 sati.