
Pomislit će te, dragi moji blogerski prijatelji, da sam, dosljedno jučerašnjem blogu „Slavimo život“, i ja danas, u nedjelju strogo mirovao. Nisam. Imao sam nekakvih obveza pa se evo tek sada, na kraju same nedjelje javljam s par riječi.
Jednoga su čovjeka njegovi kolege na poslu stalno i nemilo špotali zbog njegove ružne žene. Ali on je na to i dalje bio miran i uvijek im odgovorio: “Kad bi vi imali moje oči i vama bi ona bila lijepa!“
Tako je i s vjerom i s ljubavi. Gledano očima ljubavi svi su ljudi lijepi. Naš je život jako često nemilo unakažen lažima i zavišću, svađama i ljubomorom. Ali gledano očima ljubavi sve izgleda drugačije, sve dobiva drugačiji sjaj i ljepotu koja iz nutrine zrači na van. Bez očiju ljubavi svi bi mi bili ružni i neugledni. Ali Bog nas gleda očima svoje neizmjerne ljubavi. To je naša prilika. Bog ne previđa naše pogreške i slabosti, grijehe i našu rugobu, nego u tome vidi mogućnost da promijenjeni njegovom ljubavlju poprimimo Njegovu sliku. Bog u svojoj ljubavi kroz nas gleda sliku svojega sina, Isusa Krista.
„Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?“
Jakovljeva poslanica 2,5
Post je objavljen 30.07.2006. u 23:31 sati.