„Čemu tuga, čemu bol... kad postoji alkohol?“
napisao je i izrepao Shorty, moj kolega iz dana dok sam bio studirao i živio u VK, mislim, to je bilo lani. Ali Shortya, ili Dadu (kako ga zovi svi koji su mu mal bliži) je bolila kita za išta oko njega. Pare, cuga, partijane, žene... da, to je bio život onda...
Eh, eto, oporavljam se od subote i „ludog“ povoda. Namjerno je pod navodnicima, jer, iako sam navikao na to, više litara piva i nekoliko konjaka ne smatram provodom. A posebno ne ludim. Uglavnom, jutros dok sampalio zadnje pljuge ostale mi od sinoć, ispijao kavu iz velike, pollitrene šalice, počele su mi dolaziti slike sinoćnjih događaja. Ljudi s kojima sam pričao, teme kojih smo se dotakli, drugi ljudi koje sam naletio onako, slučajno.
Previše lica koja su u kolažu mojih sjećanja etiketirana sa „bolno“, i još svega nekoliko priča sa strane i to je to. Bio sam pokopan, sjeban nostalgijom i nedostatkom ikojeg preavog prijatelja ili ikoga s kimb mogao suvislo o svemu pričati. Frend koji bi u toj situaciji bio najbolje kvalificiran za to bio toliko pijan da je brkao ljude oo sebe, gubeći se na mahove itd. Tako da sam sve u svemu bio prisiljen lutati radom bez reda i razloga u svrhu da si smirim živce. Nekako sam lažirao osmjeh-dva dok nije frend s autom došao do grada. Zapalili jednu, popušili, popričali. Malo mi je bilo lakše kad sam čuo da je u nekim stvarima i on u govnima, pa se ta agonija, nekako stišala.
Dolazak doma, večera u pola četiri ujutro, surfanje netom. Naravno da goli kurac nisam napravio nego sam više-manje bez reda otvarao stranice na kojima bih prije bio redoviti član...ah, šta'š.... poslao par poruka jednoj Dragani koja je obilježila mnoge lijepe, ali i mnoge ružne trenutke u mojoj novijoj prošlosti, unazad dvije-tri godine. Neke rasprave oko nek svađe koja je sinoć izbila unutar par ljudi i to je to... bio sam prepijan da suvislo pisem...
Legnem donekle sretan zbog udobnosti kreveta i činjenice da mi je došao nadraži dio dana – san i spavanje. Onaj dio dana kad sam najmanje svjestan stvarnosti koja me okružuje... jer onda najmanje boli.
A onda sanjam nju. Nyku. I priča koja nema smisla, (nije ni imala potrebe, ipak je to san), ali jedan leitmotiv prožet cijelim snom je bio – ona i ja – zajedno..
Što nikad neće biti. Osjećam to u sebi i ta pomisao mi uzrokuje grčenje u stomaku... više mi je muka mojih osobnih neuspjeha u životu, i posebno (kao u ovom slučaju) kad se sudbina uplete u moj život namjerno želeći ga sjebati. Još više i više. I da padam sve dublje i dublje. Život je jebeni sadist koji se u zadnje vrijme malo previše osilio. A da Život ima kurac, guzica bi mi bila poput Grand Canyona... koliko me više izjebao...
Ne podnosim kad se tako situacija vrti oko mene i uvlači me u sebe bez da išta mogu poduzeti. Mrzim biti nemoćan, a alkohol je dobro pomagalo u zadanom trenutku. čak se i na mamurluke navikneš i ništa ti nije bed. Jedini bed može biti ako si emocionalno osjetljiviji i labilniji, da ti alkohol s vremena na vrijeme izazove kontraefekt. Posljedice nisu ugodne...
I onda, lijepo se probudim kao tabula rassa nemajući pojma što mi se dogodilo sinoć, pijem kavu i gledam iz tjedna u tjedan sve usraniji nedjeljni program na TV-u. I onda krenu bljeskovi... kao npr. sad...
...jebemu, nemam više cigareta, a prvo mjesto gdje ih sad mogu kupiti je udanjeno 4km od mene. U pičku materinu...
Još bi sjećanja od sinoć i podnio... jebiga, na neku se bol jednostavno moraš navići, ali kako sam se sjetio sna i nje... sve je ošlo u nepovrat.
Uzjebao sam se po kući i jedva oterao buraza s kompa koji je (da napomenem) pet godina stariji od mene, i žica me komp da bi mogao igrati Need For Speed... više vremena provede igrajući se nego ja... nema smisla. Sad pišem ovo u iščekivanju ručka, pa popodnevnog sna. Trebam san... trebam bijeg iz ove stvarnosti. Ali više ni bijg ne znači sigurnost, ako me i u snu opsjedaju slike. Bilo da je ona, bilo da je Dragana, Andrea, ili bilo tko, a svatko od njih ima svoju priču čiji sam ja dio bio... što ranije u prošlosti, što kasnije...
Trebam mira... molim vas... pomognite!
Post je objavljen 30.07.2006. u 14:31 sati.