Likovi: Šaptač, Kralj, Breskva, Pripovjedač
Vrijeme radnje: taman tada
Mjesto radnje: Šaptačevo kraljevstvo
I. GURKANJE
ŠAPTAČ:
Rano il ne ja ljupce ti šaljem
Da taknu te na pravo mjesto
Volim te gledati dok topla snivaš
Al to je već sada prečesto
Jer budnu te želim, pogleda čistog
Da zračiš bistrinom sjajnom refreeeeeeeeeeeen
I dok te ljubim da ništa ne skrivaš
Pred mojom odajom tajnom
Ni pogled, ni osmjeh, ni radost ni žar
A tijelo svoje da daš mi ko dar
Ni sanje, ni suze, ni tugu ni bol
Jer ljupci su moji baš pravi za to
Refreeeeeeeeeeeeeeeen
Radostan, iskričav valcer, nagovještava
Ni korak, ni klecaj, ni uzmak ni pad podiže energiju, iskonski pomiče sržžžž
Da sve to odjednom dođe nam sad Ovdje pjeva šaptač
Ni drhtaj ni plamen, ni suzu ni trag Na kraju opere pjevaju svviiiiiiiiiiiiiiiiiiii
Jer ljupce ti šaljem, pa ja sam ti drag publika pleše pored stolica, uhhhhhhhh
Refreeeeeeeeeeeen
Ni uzdah, ni treptaj,ni dodir ni slast
Ja uzimam sve to, pa bit će mi čast
Ni ponor, ni svemir,ni šušanj ni bat
Ja ljupce ti šaljem, otkucava sat.
Muzika počinje, orkestar cijeli (trebam ga još definirati, ali ne preveliki), bezbrižnu i vedru atmosferu stvara, pa se instrumenti počinju odvajati i dječje strasno natjecati koji će glasnije voćem biti… i tako mnoštvo TEMA voćnih razmili svoje zvuke predigrom… mmmmmmmm… to neka nota upliće zametak želje… neprimjetno gotovo Taman toliko…
I počinje glazbena priča igrom ispunjenja i htjenja, svjesnosti i želje, stvarnosti i mašte…
Nastupa pripovjedač
Pripovjedač:
Taman tada subota bješe
Ljeta dvije i šeste
Dvadeset nekog mjeseca lipa
Sunce na vrh krijeste
Kralj je poželio kušati nešto
Slađe od voća svega
Što ga je imo u obilju svome
Kraljevstva bogata vrijedna
Šetao tako dvorima svojim
Ponukan željom čudnom
Okus se javi tihom slutnjom
Breskvastom posve okruglom
Šaptač: Mmmiriše tako neznano voće
sočno ti puni usta
zrelost ti čuje vidi i kuša
košticu njegovu sluša
(glazba podcrtava ove radnje i užurbanost pripreme i priprema pojavom novih motiva „pojavu“ Breskve..) ( scena se polako mijenja)
Pripovjedač: Opijen snažno ovim čudom
Stade se spremati hitro
Pomno se rediti laštiti ruho
Jer sve to bilo je bitno
Sluge je zvao neka mu pregnu
Najbolje konje bijele
Pripreme nove odore sjajne
Darove sve one cijele
Što ih je ne znajuć kada će trebat
Ljubavlju žarkom spravljo
Redao pomno mjeseca svakog
Za ticanje neko bajno
Kada glazba dosegne vrhunac krešenda na scenu stupi Kralj…. Kralj šeta među voćem …(Kralj šeta među voćem, miriše ga, opipava Igra glazbe i Kralja… smješka mu sa lica ne silazi.. pa, kao da san je, usta ne otvara da kuša, da proba… već ga mazi, već ga miluje, već ga ljubi… to voće svekojako (nije greška), svakoliko (niiiije greška))… Oprobao je kralj, sve to, uživao u tome, mirisao, doticao. Bilo mu je predivno. Taman toliko… i…
Kralj: Podsjetit sada opet se želim
Na neka svoja djela
Kako sam brižno spremao velim
Prošla je godina cijela
Prvog sam Snježnog mjeseca hladnog
Spravljao banane meke
Dodao malo šuma rijeke
Pravio tako lijeke
Drugog je zatim mjeseca Bure
Valjalo čekati sjene
Jabuka ranih kiselih sočnih
I šljiva plavih voćnih
Kralj: Trećega jele pjevahu vitke
Skakahu posred lista
Dirah im iglice pokrete čitke
Prikaza duša se čista
Četvrtog onog mjeseca Trava
U zelenom polju što puca
Sakupljao jagode crvene slatke
S toplog proljetnog sunca
Ovo mi ljubavi tražio ti si
Da spjevam samo za te
Eto od srca čistog svoga
Darujem ove sate
Mjesece čudne kojim se vraćaš
Valjda ti trebaju zlato
Milo moje ljubljeno sunce
Spjevah ih samo zato
Pa čini s njima što te volja
Za dar se ne misli dalje
Ako ti vrijede uzmi ih mili
A ako ne ti predaj ih svili
smješka mu sa lica ne silazi.. pa, kao da san je, usta ne otvara da kuša, da proba… već ga mazi, već ga miluje, već ga ljubi… to voće svekojako (nije greška), svakoliko (niiiije greška))… Oprobao je kralj, sve to, uživao u tome, mirisao, doticao. Bilo mu je predivno.
(muzika polako mijenja izričaj, postaje fragmentarna i kao da gubi cjelovitost ritma i harmonije)
Šaptač: Tanani bajni koncerta zvuci
Milinom dotiču uho
Kraljevstva moga što ih je sklado
Maestro u doba gluho
Osjetit beskvu ispočetka
Želiš li vođo časni
Kušati voće neznano tajno
Jesu li snovi jasni
Nisi to voće oprobo kralju
Košticu njegovu tako
Čudna je ona želiš li znati
Ne može do nje svako
(ovo ponoviti više puta, najprije samo najavu da postoji jedno voće, zatim objava da ga „još kušao nisi“ pa i to ponoviti više puta dok se radoznalost u Kraljevoj svijesti ne uobliči i u jasnu želju)
(već je glazba doživjela svoju mijenu i jasno oslikava unutarnje Kraljevo stanje)
Pripovjedač: Istog se toga subotnjeg dana
Breskva igrala lako
S voćem raznim igara stalnih
Kotrljavih smiješnih raznih
Odjednom osjeti želju za kraljem
Odavno rođenu tajnu
Željenu strasnu veliku svetu
Toliko puta kletu
Pitanu stalno u svakoj noći
Pletenu nitima srca
Ta joj tajna životom cijelim
Uvijek na vrata kuca
Šaptač: Došlo je vrijeme voćko mazna
Tajnu otkriti svetu
Što te je pratila stopu svaku
Činila srcu tvom štetu
(muzika je već poprimila jasan breskvasti oblik, a upliće mu se TEMA Šaptača)
Šaptač: Tanani bajni koncerta zvuci
Milinom dotiču uho
Kraljevstva moga što ih je sklado
Maestro u doba gluho
Bi li mala skakutava breskvo
Voljela sresti kralja
Časnog i vrijednog, smionog pravog
Što ne zna koliko valja
Nisi ti nikad došla do srži
Kraljevske gorde neke
Spočetka takla točku tajnu
Slobodnu bujicu rijeke
(ovo ponoviti više puta, najprije samo najavu da postoji jedan kralj, zatim objava da ga „još takla nisi“ pa i to ponoviti više puta dok se radoznalost u Breskvinoj svijesti ne uobliči i u jasnu želju)
Pripovjedač: U hipu je znala putovati valja
Nepoznat pravac je snađe
Treba pohoditi daleke čudne
Tajnoga kraljevstva lađe
Ugladit kožu nježnu joj bilo
Važno i potrebno jako
Ugodit mirist opojno breskvast
A srž poravnati tako
Njena je slutnja toga početka
Plovila morem plavim
Šetala dvorima nota nekih
Lutala zvukom bajnim
Šaptač: Susret neka željama vašim
Bude šaptanjem otkan
Koncertom slovom
Glasom i slikom
I vašim milim likom....................taman toliko........................
Pripovjedač: Oboje stigli istome trenu
Šaptača kraljevstvo ovo
Sjećanja zaspu zašto su došli
Stadu raspredati slovo
Željni stići sve što treba
Kazivali djela svoja
Iskreno časno s puno strasti
Kao što su i ova
Breskva opijena raskošnim dvorom
Zapjeva u sebi zborom
Kralj pak vidjevši tajnu ovu
Pomaknu košticu slovu
Šaptač:
Neka ne bude slučajno. Budite jedno taman toliko.......da nastupi čarolija
Pripovjedač: Breskva u trenu postane žena
Crna naga al stidna
Kralj se ogleda čovjekom zrelim
Vlasima pomalo bijelim
Susret njihov spoji vrijeme
Dah dušu i mjesto
Pristali jesu toga trena
Šaptača slušati često
Čuti ga češće svakoga dana
Prebirat i druge zvuke
A dati cijela bića svoja
Pristati na sve muke
(dok Pripovjedač pripovijeda Kralj skida one dijelove kostima koji ga čine Kraljem, a Breskva izvodi pravi striptiz skidajući masku breskve (siguran sam da ćemo naći dovoljno hrabru primadonu da to izvede) ostajući naga, postajući ŽENA)
II. SUSRET
(u međuvremenu, scena se promijenila i do kraja Susreta ostaje ista, skromna… nadopuniJ))) VOLIM TE
Kralj: U tebi vidim ljepotu svoju,
ponos me prožima na te,
istinu čujem draga, mila
i hoću je slušati sate
Breskva: Iz tebe tako duboko sija
Vjera čvrsta i sveta
Da kušam s tobom divljenje svoje
Sve do kraja svijeta
Šaptač: Podarite jedno drugom istine taman toliko......... da vjeru steknete čvrstu, a uz nju darujte tajni taman toliko..........da tražite se uvijek.
(ovo neka izgleda kao da baca čini na njih manirom rasnog čarobnjaka)
Kralj: Dajem ti iskrenost svoju zlatnu
Ona će svijetliti nama
Uz nju ti poklanjam tajnu svetu
Pod ruku svjetlu, tama.
Breskva: Vjeru ja imam što istinu prati
Ide za njom kao sjena
Al skrivenog malo trebam ti dati
Šapnuta ta mi je mjena.
Šaptač: Budite jedno drugom podrška taman toliko.............da sigurnost spoznate skupa, al slobode ostavite taman toliko..............da rasti možete nesmetano.
Kralj: Znanje, vještinu, mudrost, iskustvo
Prosipam životom tvojim
Puštam i šutim onda kad treba
Da kreneš putem svojim
Breskva: Sve što sam do sad skupila u se
Otvaram tebi na znanje
Čim te nema, ja samo ćutim
Tvoje posebne sanje
Šaptač: Jedinstvo vaše u iskušenjima bit će taman toliko.............da uvijek iznova spoznajete koliko je snažno, duboko, životno vrijedno.
Kralj: Kad odem u trenu putem drugim
Očaran svilenom dugom
Osjetim radost, divljenje, čudo
Šaptačevim sjajnim slugom
Pa krenem put povratka
Svoga i tvoga
Kroz magle tuste i silne
Zasja mi jače naša ljubav
U predjele nove mi dirne
Breskva: A ja kad se vinem u oblake bijele
Pozvana slastima novim
Ne čujem ništa do šaptanje neko
Sva opijena plovim
Pri povratku tražim nebo i more
Ne spazim ništa do mraka
A onda tebe vidim sjajnog
Što blještiš od sunčevih zraka
Šaptač: Tjelesna ljubav potrebna vam je taman toliko..........da biste uvijek kretali ispočetka, a ona je nužna taman toliko................da biste uvijek iznova osjetili slast kraja, to jest jedinstva svoga
Kralj: Moje je tijelo odaja carska
U kojoj tebe gostim
Dajem ti sebe, do kraja cijelog
Da osjetim tebe, tko si.
Breskva: Prostirem tebi svo svoje biće
Željom i strašću nudim
U nježnom tkanju tijela naših
Za tobom sve više žudim.
Šaptač: Spoznajte mane jedno drugog taman toliko.........da ne ostanu sakrivene, a pričajte o njima taman toliko...........da vam pružaju radostan osmjeh
Kralj: O vidim sada da shvatila nisi
U čudu me samo gledaš
A ja te grlim i smješak ti dajem
I čekam da mi se predaš
Breskva: Opet si samo propustio nešto
Što obični ljudi rade
A ja se smiješim, jer nisi sad za to
Pa to ti donosi nade.
Šaptač: Pričajte o prošlosti taman toliko........da vam pruža nauk, a šutite o njoj taman toliko...... da spoznate da se ne da mijenjati
Kralj: Prošlo je vrijeme lijepo i ružno
Puteve moje dalo
Dovelo ovdje, gdje sada ja sam
Iskustva i znanja mi malo
Ali da nije njega bilo
Ne bih do tebe stigo
Ne bih se šarena dugo moja
Na oblak ovaj digo.
Breskva: Ono što prošlo je, nema sad kuda
Samo mi sjećanje osta
Opet mi izviru poruke otud
I to je taman dosta
To mi stazu osvijetli moju
Do tebe da mogu doći
Zlato moje blještavo sjajno
S tobom kući poći.
Pripovjedač:
I tako su Breskva i Kralj snatrili u Šaptačevom kraljevstvu, opijeni jedno drugom, šaptanjem,oblakom i svaki sobom.
Šaptač:
Nisam rekao da će biti lako...... taman toliko.....................
(bez ljutnje molimJ neki će dijelovi dijaloga morati doživjeti promjenice.. Taman toliko)
Kraj susreta
III. PODBADANJE
Pripovjedač: U snatrenjima bajnim odlutali Kralj i Breskva put kraljevstva tajnog, ne primijetivši da su se previše udaljili. Šaptačevi dvori bijahu ostali negdje iza brda, a sunce lagano zalazilo. Breskva osjeti pomicanje žute koštice svoje. Kralj zanesen, smiren je bio. I ču se kratko.......
Šaptač: Ukrstite mačeve.................. taman toliko........
Breskva: Dolazi noć nam, o mili kralju
Valja nam vratit se tud
Meni je tako nekako čudno
Kao da mrak mi je svud
Kralj: Ne boj se draga, pa ja sam tu za te
Ne vidim nikakav jal
Sve mi je sjajno, vrelo i bajno
Osmjeh mi titra čak sad
Breskva: Vidim da nisi me shvatio kralju
Upravo hvata me strah
Valja nam vratit se poznatim putem
Ne znam da svira nam Bach
Kralj: Ne čuješ zvuke, predivne lutnje
Ni odjek zvona tih
Lepet krila, usnulih zvijezda
Mila zar nije to stid
Breskva: Želim ti reći usnuli kralju
Da sad me hvata već bijes
Kamoli da sam uz nekakve harfe
Sposobna proći kroz stres
Ti tu tek stojiš, ne pomičeš sebe
Da pomogneš nemoći toj
Ti si kralju usnuo sasvim
Pitam se da li si svoj
Kralj: Breskvo draga mila i čedna
Dirnut ćeš mene i svijet
Čemu ove oronule suze
Sve je to ptica let
Breskva: Ostavi priče, puste i prazne
Učini nešto sad ti
Ja sam ovdje a ti tamo
Nismo sad ni blizu mi.
Pripovjedač: I kako već biva u bajci svakoj, pojavi se kočija niotkuda, pa ih poveze bliže Šaptačevim dvorima. Izađu tu negdje, a tek što su sišli................
Šaptač: Ukrstite mačeve............još jednom..........taman toliko.......
Breskva: Ispade meni cipela krasna
Umraku ne mogu je naći
A tebi je svjetlo, koliko vidim
Možeš se baš dobro snaći
Kralj: Milice moja, breskvice ljuta
Što će ti cipela pusta
Ovdje je meko kao u perju
Ko kad je magla tusta
Breskva: O vidim moj dragi
Nije ni tebi više to svjetlo prejako
Nisam znala dok rekao nisi
Veseli me što baš je tako
Sad smo bliže srećice moja
Vulkan i smiraj su skupa
Ja sam stoga radosna jako
Mene ta svjetlost kupa
Kralj: Ta svašta ti pričaš
Nisam ja bijesan,
Nisu me učili tako
Oni su meni rekli da treba
Raditi sve baš polako
Nježno, blago, smireno, tiho
Uvijek u istome trenu
Naviko ja sam, biti uz svakog
Čitati njegovu mrenu
Breskva: Tako mi žao, kralju mili
Što moju vidio nisi
Ni dio nećeš čitati sada
Samo sa sobom ti si
Ne umiješ dati ono što treba
Tako si beskrajno čudan
Čini se kao da upravo ti si
Odonda posvema budan
Kralj: Zar ti si breskvo ovoga puta
Tražila usnulog kralja
Prošao ja sam iz majčinih skuta
Moja je prošlost dalja
Pripovijedač: I opet kao u svakoj bajci, zasja krijesnica , obasja put, pa Breskva ugleda svoju cipelicu. Natakne je na nožicu i krenu put Šaptačevih dvora. ( čuje se tiha glazba....ljupce ti šaljem...bez pjevača.........), pa se zagrle i približe jedno drugom. I tek što im se učinilo da je opet sve na svome mjestu..........................................
Šaptač: Latite se mača.........još jednom.......taman toliko................ da ga odložite.
Kralj: Kako je bajno ovako s tobom
Ići put velikih zvijezda
Nisam ni slutio, čuđenje moje
Samo tek naznake gnijezda
Breskva: Tako se čini, svestrano moje
Da ja sam usnula javu
Tek što sam mala kročila svijetom
Probala svu ovu stravu.
Al kralju mili ja sam ti stvarno
Baš tako jako gladna
Putujem slatko, razmišljam mukom
Kako je staza mi jadna
Kralj: Sad mi je evo stvarno dosta
Usnula breskvo plava
Nisi ni plava smeđa ni žuta
Samo si previše ljuta
Neka si takva, baš me to briga
Da znaš i ja sam gladan
Ali mi ova ljubav za tobom
Zaborav priziva jadan
Ne ćutim ništa više od svega
Što bilo je tu malo prije
Samo mi doba latit se mača
I neka se ništa ne smije
Neka sve prođe usnulim putem
Budit se nećemo tako
Ne znamo slušat Šaptača jednog
Mada smo htjeli ovako
Breskva: Pokaži kralju da vidim kako
Od mača se gine sjajnog
Probati moram kada sam smjela
I sama to činit odavno
Želim da odem od tvoje ruke
inače nema mi smisla
Ako Šaptača ne čujem tihog
Naporna sva sam presvisla.
Kralj: Mili Bože što me sad snađe
Ovo ni snatrio nisam
Niti sam htio nikad ni jednom
Bio negdje zapisan
Sada moram latit se mača
Ubiti ono što trebam,
Najviše volim, želim i snivam
Kako sam jadan i bijedan
Oprosti Bože što lišavam sebe
Za ovu ljubav svetu
Znam da moram
Došlo je vrijeme
Valja počiniti štetu
Srce je moje čisto i bistro
Voli i daje do kraja
Mačem ću zlatnim
Ostavit snove
Danima beskrajnog sjaja
Breskva: Molim za šapat
Posljednji nježni
Šapčući klečim zadnja
A srce bolno crveno sija
Ključa i drhti kao ti i ja
Prekasno čuh te
Moradoh sama
Čekati nisam mogla
Jedva sam bljesak
Poruke tvoje
Zadnje spoznati mogla
U hipu srca se svoga latih
Dovoljne luči sjajne
Zahvatih vode mutne duboke
Podzemnog grada tajne
Još sam cijele preduge noći
Čekala šapat meki
Praćena sjenom, rogom nekim
Na rubu mjesecom mekim
Bez znaka tvoga nikako nisam
Usnuti konačno mogla
Ležala tiho slušala srce
Dalekog šaptača svoga
I nisam čula drhtanje znano
Nekom je drugom dano
S mačem u ruci, dogorjelom luči
Usnih
Da šapatom tihim
Jednom
Valja vratit se kući.
Šaptač: Osjetila ili ne
Kraj stopa tvojih moje koračaju
Osjetila ili ne
Dok lebdiš krila moja jačaju
Osjetila ili ne
Dok toneš anđeli te meni vraćaju
Pripovjedač: Zatražila ili ne
Naličja se pravog laćaju
Pripovjedač: U kraljevstvu Šaptača
Zalazila noć
Zaginuo boj
Doticao jal
Probudio strah
Zavladao stid
Prožimao bijes
Pogodio stres
Presvisla nemoć
Oblila suze
Puste prazne
Padao mrak
Magla ljuta
Mrena žalosna
Strava gladna
Muka jadna
Zaborav stigne
Napor dođe
Ubijanje smogne
Bijeda uđe
Šteta osta
Ništa posta
Šaptač: Snivajte.......taman toliko..........da spoznate..... buditi se valja.
KRAJ
P.S. Nastavak slijedi J
IV. ŠAPTAČEVO KRALJEVSTVO
Ljupce ti šaljem.........................
Pripovjedač: Lagana pjesma buditi stala
Svu ovu zaspalu svitu
Jednog po jednog
Dvoje odjednom
Troje i tako redom
Četvrtog kada probudi pjesma
Sinu i sunce svako
U ruci mojoj, tvojoj i onoj
Blješti sve tako lako
Šaptač: Nižem za tebe ljupce
Pažljivo slažem u nizu
Spajam ih tiho redom
Da budu sasvim blizu
Pripovjedač: Prva je misao bila
Krenuti ispočetka
U doba radosti čiste
Djetinjeg onog svetka
Zasvira koncert sjećanja krasnih,
beskrajnih polja zlatnih
livada snenih, snatrenja strasnih
ničim ometenih davnih
Šaptač: Bisera tražite..............taman toliko...............
Pripovjedač: Svatko odmah tražiti stade
Biser u krunama školjke
Raditi vrijedno
Sretno i spretno
Liječiti sve svoje boljke
Jedan je tražio malu al čednu
Školjku na dnu mora
A drugi snatrio veliku bijelu
Na hridi svoga dvora
Treći je gledao zelenu sjajnu
Putujuć da će je naći
Ostali isto svatko svoju
Šaptač: Na dobro će izaći J))
Pripovjedač: I ova trojica s prethodnog stiha
Zaista nađoše svoje
Srećom sijahu i šaptač tako
Radost se širila lako
Šaptač: Zlata darujte..............................taman toliko.......................
Breskva: Kralju tako ljubim ti reći
Da jednu želju gorim
Toliko jaku, veliku, svetu
Pa nemam riječi da zborim
Kralj: Nekad su riječi od viška mila
Nemoj brinuti zlato
Ako ti želja velika snažna
Onda će biti tako
Kralj: A meni sunce toliko sija
Da veće je od moje želje
I slova nema kojim bih mogo
Izreći tolko veselje
Breskva: Od plama silnog što tako bukti
Darujem tebi želju
Svilenu čednu strasnu tajnu
Života moga vrijednu
Kralj: A ja tebi poklanjam svoju
Iz najdublje duše svoje
Neka ti duge buduće dane
Grije to sunce moje
Breskva: Želim da želja što dadoh je tebi
Traje i plamti dugo
Kroz vremena teška i bremena svisla
Odlazi, zbogom tugo
Kralj: Ja tako žarko sunce sad znadem
Da prestati nikad neće
Uvijek će zrake prodrijeti jake
I cvast će to poljsko cvijeće
Šaptač: Čuvajte Kraljevstvo moje.............taman toliko...........da vječno traje
Pripovjedač: Koncertom slavnim glasima davnim
Krenite ispočetka
U dječje doba Nevinih slova
Majčina oka oba
Očeve skute kad pratili vi ste
Mašući srcem svojim
Igri se vraćali taman toliko
Šaptačevim Kraljevstvom ovim
I tada će sijati snažno i vječno
Sunce u vašoj ruci
Blistati punim Čudesnim sjajem
U svakoj mora luci
U svakoj uvali ove zemlje
Na svakom komadu puta
U kapi rijeke Rastu bilja
Pogledu ptice neke
U latima fine zelene trave
Vrhu planina ovih
Moru što šumi i priča tajne
Plave svjetlosti sjajne
U dahu sunca prečistog žutog
Klasju žita što mu je nalik
Zlatu mekom želje vaše
Predivne glazbe naše
Skoku dupina smjelog nad morem
Dodiru vašem nježnom
Pahulji zlatnoj kristalno bijeloj
Oluji svakoj snježnoj
Šaptač: Evo još nešto ponizno samo
Dajem od srca svoga
Šaptanje tiho strpljivo nježno
Dijamant ovoga doba
Čuvah ga pomno tisuće ljeta
S najvećim žarom života svoga
Kraljevstvo svoje obilja puno
Bogatstvo srca moga
Sada ga lako predajem vama
Na čuvanje pomno trajno
Nek vode bistre liju stalno
Kao što bilo je davno
Kad svi su pomislili da je kraj..........................STIŽE ŠAPTAČ...............taman toliko
Stigoh na kratko dosta je bilo
Taman toliko i malo više
Da predam od srca cijeloga svoga
Zadnje slovo od boga moga
(svi se okreću kome će predati šaptač zadnje slovo..dopuni....taman toliko...:))))
Šaptač polako prilazi Kralju, ruku mu stavlja na rame, ljubac mu dajeJ)
KRALJ
Hvala ti bože jedini mili
Što valjam taman tako
Biser zlatni u mekoj svili
Moram al ne bih sad plako
SVI: Nek nam Kraljevstvo naše sija
Blješti kozmosom dugim
Jače od zvijezda, dalekih sitnih
I bude luč nekim drugim
Što budu ga željeli čuvati brižno
Budućim ljetima dugim
Tkati snove i šaptanja meka
Prizvati sve izdaleka
(Kako se zaorila pjesma jasna, na scenu upadaju veselo breskve s jedne strane a kraljevi s druge strane, pridružuju se pjesmi........svima lica blješte .............
KRAJ
Post je objavljen 30.07.2006. u 12:00 sati.