Nakon okupacije Travnika, Fojnice i Bugojna muslimanske snage fokusirale su sve svoje napade na području uskopaljske općine. Tako su, nakon srazmjerno mirnoga dana, u prvim večernjim satima 31. srpnja 1993. godine otpočeli napadi muslimanskih snaga na sela Zvizde, Ponir, Miliće, Krupu, Bistricu, te Pavić Polje i Humac. Ova sela napadana su i nekoliko prethodnih dana, a kao zanimljivost ističemo činjenicu da je novinar Reutersa dva dana ranije odaslao u svijet vijest da su muslimanske snage zauzele sela Bistricu i Krupu, mada je istoga dana boravio u tim selima i razgovarao s pripadnicima HVO-a.
U noći s 31.7. na 1.8.1993. pripadnici HVO-a bili su prisiljeni povući se pred znatno nadmoćnijim muslimanskim snagama, a cjelokupno hrvatsko stanovništvo izbjeglo je iz spomenutih sela, a na veoma kratko vrijeme i s gotovo cijeloga područja uskopaljske općine, izuzev iz sela Dobrošin, Ždrimci i Pidriš.
Bugojno
Za to vrijeme u Bugojnu, kojeg su okupirale muslimanske snage, trajala je bjesomučna pljačka imovine svih nemuslimana, začinjena ubojstvima i mučenjima nemuslimana koji nisu uspjeli pobjeći iz Bugojna. U svom Bugojanskom dnevniku Katica Nevistić pod datumom 31. srpnja 1993. godine bilježi:
Ni pravom piscu ne bi bilo moguće opisati, zorno predočiti kako izgleda stvarna, legalna pljačka usred bijela dana. Stvari nosi civil i vojnik, starac i mladić, nena i djevojčica, otac i sin, majka i kći. Policajac izgoni vlasnika iz kuće. Sa sela se sve zgrće u grad.
Mlada misa
Godinu dana kasnije, 31.7.1994. godine u uskopaljskoj župnoj crkvi mladu misu služio je mladomisnik vlč Tomislav Mlakić, uz koncelebraciju velikog broja svećenika iz susjednih župa. Inače, vlč Mlakić mladu misu nije mogao služiti u svojoj župi Skopaljska Gračanica jer se ona u to vrijeme još uvijek nalazila pod okupacijom muslimanskih snaga.(05)