PJEV MRŽNJE
Kineski car Shi Huangdi Qin svaku je večer odlazio u paviljon od žada ispod vrbe na obali jezera. Ondje je do dugo u noć slušao pjev slavuja.
Opojni poj te male ptičice davao je krila njegovim mislima, uznosio osjećaje i prožimao njegovu dušu. Slušajući je shvaćao je što znači biti čovjek, podsjećao se da je i on čovjek, iako je car, i dopirao do granica božanskog. Pod utjecajem te neopisive melodije osjećao je da postaje bolji i dragocjeniji.
No da je znao jezik slavuja, razumio bi što je ptičica zapravo iz noći u noć pjevala. Prevedeno na ljudski jezik i najpribližnije ljudske pojmove, slavuj je s visoke grane iz sve snage kričao da odjekuje što dalje: - Zabranjujem da itko od slavuja dođe blizu! Ovo je moj teritorij! Odbij! Iskopat ću ti oko, iskljuvat ću ti lubanju! Samo dođi, da te očerupam! Da nekome ne bi palo na pamet da na mom području savije gnijezdo! Probio bih mu jaja, popio žumanjca, izbacio ih iz gnijezda! Silovat ću sve tuđe slavujice koje dohvatim! Ubit ću, razbit ću, samo ako netko i proleprša ovuda! Neću da čujem nikoga drugoga osim sebe! Čujte, slavuji, gnijezda vam pišljiva, ovdje sam glavni ja! Ja! Ja! Ja! Ja! Mačka vas pojela, sokol vas razderao! Držite se daleko, da me ni ne čujete!…
Post je objavljen 29.07.2006. u 20:29 sati.