Čudno je kad gledaš one sleezy klišej razglednice i misliš si: danas ljudi više nemaju inspiracije,sve je isto. Ah da,sve je isto. trudi se da ne propadneš i uđeš u svakodnevnu rutinu truleži i besmislenosti iz dana u dan, u savršeni krug gdje je jedini izlaz kraj monotonije, iliti kraj života.
ali zapravo, kada zanemariš sav onaj photoshop, možda i uvidiš da ti on samo trati vrijeme,koje je u ovo doba preužurbano i precijenjeno. današnjica je napravila od svijeta nemogućnost da stane i pogleda razglednicu drugim očima i jednostavno se divi jednostavnosti i ljepoti koju nam je priroda pružila. no, o takvim uvjetima sada ne možemo pričati zbog zagađenosti, ne samo okoliša,koji još uvijek pokazuje svoju veličanstvenost, nego i svih onih umova koji bezbojno teku u jednom smjeru, ne pokušavajući pogledat u drugu stranu i razbiti strah. da, upravo zbog vremena mi propadamo. zbog modernog doba, napredovanja, natjecanja, ljubomore i dosade. kako tehnologija nepreduje i kako se ljudski vijek produžuje, tako i ljudski duh ide u beznađe. trendovi se slijede bez razmišljanja, makar ne pokazuju onoliko zadovoljstva koliko je željeno. takva žudnja se ne može zadovoljiti. megalomanija je sve prisutnija. da,naravno, tu su i pojedinci, ljudi koji su zadržali dio razuma i nadu da im život neće biti neka jadna monotonija. nekad se prevare, nekad zadrže svoje uvjerenje makar se ne uklopili u društvo. traže sebi slične i kako tako su zadovoljni svojim postojanjem. divim se onima koji su uvidjeli jednostavnost i smirenost života, koji žive po svojim pravilima miran i ispunjen život. kojoj vrsti ljudi tko pripada? koliko mora biti teško doživjeti nakakvo prosvijetljenje kada se čini da svakim danom ima sve više zatucanih ljudi i zatupljenih pogleda.
Neki dan sam vidjela razglednicu zalaska sunca. nije mi se učinila previše posebnom. jučer sam vidjela istu razglednicu, ali ovaj put sam bila očarana. zašto? ovaj put sam vidjela razglednicu na nebu, fotkala sam zalazak sunca i shvatila da je priroda na papiru previše podcijenjena svojom uobičajenošću, da nije ni čudo što su ljudi zanemarili okolinu. gledanje zalaska uživo je neprocijenjivo. sve što postoji u prirodi i oko nje je fascinantno i vrijedno svakog poštivanja.
Kad netko pita u čemu je tajna uspjeha? moj odgovor je: Tajna ne postoji, ona je u svima i svemu. Pojedinac treba imati dovoljno hrabrosti i strpljenja da se istrgne iz savršenog kruga i potraži ono što ga zaista usrećuje. Tada je uspjeh nadohvat ruke. Zar nije u tome cilj, da kad napokon skončaš svoj život okružen lažnim idilama i iluzijama onih koji su slijedili većinu, možeš reć: Postigao sam što sam htio.
Post je objavljen 29.07.2006. u 12:38 sati.