Nakon što sam cijelo veče provela u kafiću na Strossu, uživajući u svježem zraku i laganom strujanju zraka... negdje iza ponoći nebo su počele obasjavati munje.
Polako smo se počeli spuštati prema Zrinjevcu gdje sam parkala auto, kad se odjednom podigao strašan vjetar koji je doslovce savijao stoljetno drveće.
Prizor je bio zaista kao iz filmova.
Zrakom su letjeli papiri, vrećice, hrpe lišća i granja izmješano sa prašinom.
Dok sam ja napravila krug oko Zrinjevca za frenda odbacim do njegovom auta, na cestu mi se ispriječilo drvo koje je koliko sam ja vidjela poklopilo i par automobila, tako da sam se morala voziti u suprotnom smjeru da bih se izvukla van.
Na putu do istočnog dijela grada u kojem stanujem vidjela sam desetak onih velikih kanti za smeće razbacanih po ulicama, i hrpe i hrpe grana (velikih grana) po kolniku.
Kod kuće su me naravno dočekale mreže za komarce razbacane po dvorištu i bili smo bez struje do maloprije.
Međutim nakon sve te halabuke, kiša je padala samo možda petnaestak minuta i to laganim tempom, ali je ipak lijepo sve to rashladila.
Sister i ja samo uz svijetlost svijeća ispijale porto i klaf klaf do četiri sata, a onda smo išle objesiti njen veš da joj se posuši jer danas idu na more 
Post je objavljen 29.07.2006. u 11:36 sati.