Oblici misli.
Prirodno je da misli koje se vide na toj razini, nisu sve određeno poslane nekom drugom licu; mnogo ih se jednostavno izbaci te tako ploveći vrludaju naokolo , a raznovrsnost oblika i boja što se na njima opaža stvarno je beskonačna. Tako da je studij o njima znanost za sebe vrlo privlačna. Svako bi detaljnije opisivanje vec samo njegovih glavnih razreda oduzelo isuviše prostora, višo nego bi nam ga u tu svrhu preostalo, ali neki pojam o principima prema kojima se ti razredi mogu da razvrstaju, dade se razabrati iz sjajnoga članka o toj stvari, što ga je napisala gđa Besant u Luciferu (raniji oblik Teozofske revije) Ona tamo u izvatku kako sljedi objavljuje tri velika principa na kojima se osniva staranje misaonih oblika , što ga vrši djelatnost um , a ti su:
a) kvaliteta, kakvoća misli određuje njezinu boju;
b) priroda misli određuje njezin oblik
c) određenost misli daje joj jasnoću obrisa
Navodeći primjere o načinu kojim se djeluje na boju ona nastavlja :
»Ako astralno i mentalno tijelo zatitra pod utjecajem predanosti aura će se prelijevati modrilom manje ili više intenzivnim ,ljepim i čistim prema dubini uzvišenosti i čistoći osjećaja. U crkvi se može vidjeti kako se dižu takvi misaoni oblici, većinom ne posve određeno obrubljeni, već kao gomile modrih oblaka koji se valjaju. Dosta je često boja potamnjena primjesom sebičnih osjećaja , biva to kad modra pomješa sa smeđom, i tako izgubi svoj čisti sjaj. Misao pak odanosti nesebičnog srca vrlo je lijepe boje, kao duboko modrilo ljetnog neba. Iz takovih oblaka često izlaze zlatne zvijezdo velikoga sjaja, prosuvši se ka kiša iskara.
Gnjev uzrokuje crvenilo svih nijansa, od crvenila opeke do sjajno skerletne boje, brutalni gnjev će se pokazati kao sijevanje tanmo blijedog crvenila iz crno smeđih oblaka ,dok je "gnjev plemenite ljutinje« živahno skerletne boje nimalo nelijep po izgledu, iako odaje neugodno uzbuđenje .
Ljubav odašilje oblike ružičaste boje koja se razlikuje od tamnog karmina, gdje se pojavi ljubav životinjske prirode, ružičasto crvena boja pomješana je sa smeđom kad prevladava sebičnost, ili sa tamno zelenom kod Ijubomore, do najsavršenije nijanse nježno ružičaste boje kao rana jutarnja rumen, kad se ljubav očisti od svih sebčnih elemenata, te se prelijeva u sve širim krugovima plemenite bezlične blagosti i suosjećanjaa za sve koji su u potrebi i nevolji.
Intelekt stvara žute misaone oblike , čisti razum upravljen duhovnim ciljevma izvija vrlo nježnu lijepu žutu boju: dok upotrebljuje ga se više u sebične svrhe, ili uz primjesu slaboljubivosti razvija tamnije osjenjivanje jasne i snažne narandžaste boje."
Svakako da se mora pomisliti, da kod astralnih kao i kod mentalnih ill misaonih oblika koji su opisani u ranije navedenim rječima, neki napomenuti osjeći trebaju tvar niže razine upravo kao i všie prije nego mogu da se izraze. Zatim se navode neki primjeri oblika nalik lijepom cvijetu ili školjci koji katkada nastaju iz naših plemenitih misli; a naročito se uzima u obzir ne rijedak slučaj, gdje je misao poprimivši Ijudski oblik mogla da se zamijeni i sa prikazom:
Misaoni oblik može poprimiti lik svog odašiljača: ako nezko čvrsto želi da se pojavi na izvjesnom nekom mjestu. da pohodi neko lice, pa da ga vide, takav misaoni oblik može da primi njegov liik, a cočvjek jasnoga gledanja koji bi se našao na poželjnom mjestu, vidio bi oblik, što bi ga možda smatrao za svojega prijatelja u astralnom tijelu. Takav misaoni oblik može da prenosi vijest, ako ona sačinjava dio njegovog sadržaja, izvodeći u astralnom tijelu lica kojemu je stigao takovu vibraciju koja je slična njegovoj vlastitoj , a ta zatim prelazi putem astralnog tijela u mozak, gdje se prenese u misao ili rečenicu. Takav misaoni oblik može opet da prenese do svog odašiljača, pomoću magneticke veze među njima, titraje koji mu se nametnu.« (Str. 73.)
Podrazine
Na pitanje, koja je prava razlika između tvari različitih podrazina mentalne razine, nije lako odgovoriti drugačije, nego li vrlo općenito, jer na žalost pisac nema dosta pridjeva, kad sa slabim uspjehom pokušava da opiše najnizžu od njih, pa mu ne preostaje ništa da kaže nešto o drugima. Što se zaista može reci nego li to, da kako se uspinjemo, materija postaje sve finija, harmonija sve potpunija,
svijetlo življe i prozirnije? Postoji mnogo gornjih tonova u zvuku, mnogo finih nijansa u bojama, u smjeru kako se uspinjemo, pojavljuje se sve više novih boja, — boje posve nepoznate fizičkom pogledu, pa je bilo pjesnički, a ipak istinito rečeno, da je svijetlo na nižoj razini tama za narednu višu razinu. Možda je ta predodžba jednostavnija, iako u mislima svojim stanemo da promatramo sve to presizanje odozgo umjesto odozdo, i pokušamo da si predočimo, da ćemo na toj najvisšoj podrazini naći primjerenu tvar, koju oduhovljuje i oživljuje energija što se prelijeva kao svijetlo odozgo — sa razine koja leži još iznad mentalne. Zatim, ako siđemo do druge podrazine, naći ćemo da je tvar nae prve podrazine postala za narednu energijom, ili točnije rečeno, prvotna energija zajedno sa tvarnim ovojem prve podrazine u koju se zaodjela, još je energija koja oduhovljuje tvar ove druge podrazine. Na isti nacin ćemo u trećem odjelu naći, da se prvotna energija dva puta zavila u tvar, i to prve i druge podrazine kojima je prošla, tako da došavsi do sedme podrazine bit će prvotna energija šest puta zavijena, i poradi toga isto toliko puta slabija i manje aktivna. Taj proces je posve analogan prvom ovijanju Atme, prvotnoga Duha kad silazi kao monadička esenca da prožme energijom tvar kozmičkih razina, a kako je to nešto što se često zbiva u prirodi, pristediće učeniku mnogo truda, ako pokuša da tu ideju razumije. (Vidi od gđe . Besant "Drevna Mudrost". str. 43 uz označenu primjedbu).
Post je objavljen 29.07.2006. u 09:44 sati.