Marketing
***bob marley***
jako volim reggae ritam i legendu bob marleya...ove godine 11 svibnja je bila 25 godisnjica smrti legendarnog pjevaca...stoga mu posvecujem ovaj post....
Robert Nesta Marley roden je 6. veljace 1945. u kuci njegovog djeda na Jamajci. Uskoro nakon sto je roden, njegov je otac napustio njegovu majku, iako je financijski nastavio uzdrzavati obitelj i povremeno se vracao da posjeti svoga sina. Bilo je to sredinom '50-ih, kada je naci posao na Jamajci bilo vrlo tesko, pa su Bob i njegova majka napustili svoj dom u St. Ann i uputili se u Trenchtown (Zapadni Kingston) kako bi pronasli srecu u velikom gradu.
U Trenctownu, provodio je mnogo vremena sa svojim dobrim prijateljem Nevill Livingstoneom, kojeg su obicno zvali nadimkom Bunny. U velikom gradu takoder je bio vise izlozen glazbi koju je volio, a koja je ukljucivala Fats Domina i Ray Charlesa. Bob i Bunny zajedno su pohadali satove glazbe koje je drzao poznati jamajkanski pjevac Joe Higgs. Na tim su satovima upoznali Peter Macintosha i uskoro postali dobri prijatelji. U meduvremenu se jamajkanska glazba razvijala i postajala vrlo popularna sirom Kariba zahvaljujuci invenciji Ska glazbe.
Kada je Bobu bilo 16 godina, poceo je slijediti svoj san da postane glazbenik. Glazba je vecini mladih s Jamajke bila jedina mogucnost za bijeg iz surove realnosti. Jedan od tih mladih ljudi bio je i Jimmy Cliff koji je sa svojih 14 godina vec imao snimljena dva hita. Nakon sto je upoznao Boba, Jimmy ga je upoznao s Leslie Kong, lokalnom glazbenom producenticom. Bob je poslusao Jimmyjev savjet i otisao na audiciju kod Leslie Kong. Bobov glazbeni talent dosao je do punog sjaja i poceo je snimati u studiju svoj prvi single "Judge Not". Nazalost, niti "Judge Not" niti njegov single iz 1962., "One More Cup Of Coffee", nisu bili bas uspjesni.
Bob je uskoro prekinuo suradnju s Leslie, nakon sto nije primio nikakvu placu. Slijedece su godine Bob, Bunny i jos nekoliko prijatelja formirali The Wailing Wailers. Pocetak nije bas bio sjajan, jer su nakon nekoliko studijskih proba dva clana, Cherry i Junior Braithwait, napustili bend. Unatoc tome, bend je nastavio s radom i bio je predstavljen Clemet Doddu, producentu Coxsone izdavacke kompanije. U toj su kompaniji The Wailing Wialers snimili svoju prvu pjesmu "Simmer Down", koja je postigla prilican uspjeh na Jamajci.
The Wailing Wailers, koji su se sada sastojali od Bob Marleyja, Peter Tosha i Bunnyja, postali su prilicno popularan lokalan bend. Njihova se publika rapidno povecavala i snimili su jos nekoliko pjesama za Coxsone etiketu, koje su ukljucivale "It Hurts To Be Alone" i "Rule The Roadie". Bob je uskoro preuzeo ulogu vode benda i tekstopisca.
Zivot Boba Marleyja postao je vedriji kada se 10. veljace 1966. ozenio za Ritu Anderson. Slijedeceg dana, nakon vjencanja, Bob je otisao u SAD posjetiti majku koja je zivjela u Delaweru. Za vrijeme boravka u SAD-u, radio je kako bi mogao financirati svoju glazbu, ali se uskoro vratio kuci. Nakon Marleyjeva povratka, glazba The Wailing Wailersa evolvirala je od Skaa u Rock Steady. Ova se evolucija sukobljavala sa zahtjevom Coxsone etikete za Ska bendom. Zbog toga su novi Wailing Wailersi napustili Coxsone i preimenovali se u The Wailers.
Umjesto da traze novu izdavacku etiketu, The Wailers su odlucili osnovati vlastitu koju su nazvali Wail 'N' Soul. Taj se dogadaj poklopio s rodenjem Marleyeva prvog sina kojeg su nazvali Cedalla. Nekoliko singlova, kao sto su "Bend Down Low" i "Mellow Mood" izdali su za svoju etiketu prije nego se ugasila te iste godine. Propadanje njihove vlastite etikete imalo je snazan ucinak na bend i uspjeli su se vratiti na svoj stari put tek kada su upoznali Lee Perryja. Uz pomoc Perrya, The Wailers su stvorili sjajne pjesme kao sto su "Duppy Conquerer", "Soul Rebel", "400 Years" i "Small Axe".
1970. godine The Wailersi su se prosirili za dva clana - Aston Barreta i njegovog brata Carletona. The Wailersi su u to vrijeme bili prilicno popularni sirom Kariba, ali jos uvijek nepoznati u ostatku svijeta. Ova im je popularnost omogucila da osnuju drugu, uspjesniju etiketu, koju su nazvali Tuff Gong, prema nadimku Marleyja. Upoznavsi Johnny Nasha, Marley je otputovao s njim u Svedsku, a zatim u London, gdje je snimio "Reggae On Broadway", kojeg je izdala etiketa CBS. Nakon toga je ostatak The Wailersa doputovao u London kako bi pomogli promociju singla, ali su ubrzo shvatili da su ostali bez financijskih sredstava. Bez ikakvih drigih preostalih mogucnosti, Bob je otisao vlasniku etikete Island Records, Chris Blackwellu, nadajuci se mogucem ugovoru. Blackwell je vec bio cuo za The Wailerse i odmah je s njima potpisao ugovor. Kao predujam dao im je osam tisuca funti kako bi se mogli vratiti doma i snimiti svoj prvi album za Island etiketu. Ovo je bio vrlo vazan ugovor, jer je prvi puta jedan reggae bend imao pristup najboljim uvjetima snimanja.
Album koji su izdali zvao se "Catch A Fire", kriticari su ga vrlo dobro prihvatili i bio je jedan od prvih reggae albuma. Prije The Wailersa, reggae se prodavao samo u obliku singlova ili na kompilacijskim albumima. U proljece 1973. The Wailersi su se vratili u London kako bi odradili tromjesecnu turneju po Velikoj Britaniji. Po zavrsetku turneje vratili su se na Jamajku, gdje je Bunny odlucio prestati ici na turneje. Zamijenio ga je Joe Higgs. The Wailersi su, zajedno s Higgsom, otputovali u SAD gdje su trebali svirati kao predgrupa na 17 koncerata, u to vrijeme, najpoznatije americke crnacke grupe Sly And The Family Stone, ali su otpusteni nakon cetiri nastupa jer su postali popularniji od grupe prije koje su svirali, a publika je skandirala "Wail-ers" jos dugo nakon sto bi Sly And The Family Stone poceli sa svojim koncertom. Takoder su nekoliko puta svirali i prije Bruce Springsteena.
Nakon sto su ih Sly And The Family Stone otpustili, nasli su se The Wailersi jos jednom bez novaca, ovaj puta u Las Vegasu. Nekako su se docepali San Francisca gdje su odrzali live koncert za radio stanicu KSAN-FM, a cijelo je to iskustvo uzrokovalo rast njihove popularnosti u Juznoj Americi. Krajem 1973. izdali su dugo ocekivan nastavak albuma "Catch A Fire", kojeg su nazvali "Burnin". Na ovom se albumu nalaze mnogi klasici The Wailersa, kao sto su "I Shot The Sheriff" i "Get Up, Stand Up". Popularnost The Wailersa u Juznoj Americi jos vise je porasla kada je Eric Clapton snimio remake pjesme "I Shot The Sheriff", koji je postao broj jedan na americkoj ljestvici singlova.
1975. izasao je treci album The Wailersa, "Natty Dread", na kojem se nalaze iznimne pjesme kao "Talking Blues", "No Woman No Cry" i "Revolution". Losa je stvar bilo to sto je dvije trecine orginalne postave The Wailersa, Peter Tosh i Bunny Wailer, napustilo bend kako bi se posvetili solo karijeri. To je uzrokovalo ponovnu promjenu imena sastava, ovoga puta u Bob Marley And The Wailers. Odlazak dva clana benda stvorio je rupu u vokalnoj sekciji, koju su popunile Rita Marley, Judy Mowatts i Marcia Grittiths. Tog je ljeta bend poceo novu turneju po Europi.
Dva koncerta odrzana su u Lyceum Ballroomu, oba su snimljena i izdana kao live album, na kojem se nalazi nezaboravna live verzija "No Woman No Cry", koja je postala svjetski hit. Grupa je dozivjela dodatne promjene dolaskom u bend Al Andersona i Bernard Harveyja, koje su kasnije zamijenili Junior Marvin i Tyrone Downie. Poslijednji put kada su The Wailers svirali zajedno u orginalnoj postavi bilo je na koncertu Stevie Wondera za jamajkanski Institut za slijepe osobe.
Bob Marley And The Wailers nastavili su s izdavanjem nevjerojatnog albuma "Rasta Man Vibration" 1976. godine. To je potaklo svojevrsnu reggae-maniju u Sjedinjenim drzavama, a casopis Rolling Stone ih je imenovao grupom godine. Na albumu se nalazi snazna pjesma "War" ciji su stihovi preuzeti iz govora kojeg je odrzao car Haile Selassie. Bob Marley je odlucio odrzati besplatan koncert u Parku narodnih heroja, u Kingstonu, 5. prosinca 1976. Ideja koju je koncert podupirao bila je mirovna poruka protiv ratova koji su se vodili u getu Trenchtowna u to vrijeme. Tragedija se dogodila dva dana prije samog koncerta, kada je naoruzana osoba upala u stan Marleyjevih i pucala na Boba, Ritu i dvoje drugih prijatelja. Nasrecu nitko nije stradao. Unatoc ovome dogadaju, Bob Marley je nastavio s prvobitnim planom i odrzao nezaboravan koncert pod imenom "Smile Jamaica", dva dana kasnije.
Nakon koncerta bend je otputovao u Veliku Britaniju, gdje su 1977. snimili album "Exodus", vjerojatno njihov najbolji album opcenito. Ubrzo je postao album broj jedan u mnogim zemljama, izmedu ostalog u Njemackoj i Engleskoj. Takoder je bio jedan od najboljih albuma te godine. Za vrijeme europske turneje, bend je odrzao nekoliko nastupa u londonskom Rainbow Theatre. U svibnju Bobu je dijagnosticiran rak. Bilo je vjerojatno da bi se sirenje raka moglo sprijeciti tako da se Bobu amputira nozni palac, ali je on to odbio. Takav bi postupak bio protiv njegove rastafarijanske vjere. Ovim vijestima ostatak je "Exodus" turneje otkazan.
Ipak, bolest nije sprijecila Boba Marleyja da nastavi sa snimanjem glazbe, pa je 1978. izdan album "Kaya", koji je imao puno zreliji zvuk nego prijasnji albumi. Boba su optuzili da se prodao, jer su mnoge pjesme bile posvecene ljubavi ili ganji (marihuani). Rastafarijanci su, naime, vjerovali da ce ih pusenje svete biljke pribliziti Jahu (Bogu). U travnju 1978. Bob se vratio na Jamajku kako bi odrzao "One Love" mirovni koncert, kojeg je posjetio i jamajkanski predsjednik Michael Manley te voda opozicije Edward Seaga. Bob ih je doveo na pozornicu i cak natjerao da se rukuju. 15. lipnja dodijeljena mu je medalja za mir u trecem svijetu, koju su mu dodijelili Ujedinjen Narodi. Posjetio je prvi puta Afriku otputovavsi u Keniju i Etijopiju. Na tome je putu zapoceo rad na pjesmi "Zimbabwe". Za to je vrijeme bend je izdao drugi live album "Babylon By Bus", koji je snimljen u Parizu. Album koji ga je slijedio bio je "Survival" 1978. Na cijelom je albumu ocita prisutnost motiva prezivljavanja crnaca.
Sedamdesete su se sada vec blizile kraju, a Bob Marley And The Wailers bili su jedan od najpopularnijih bendova. 1980. prvi su puta nastupali u Africi, u gradu Gabon. Vlada Zimbabwea pozvala je cijeli bend da gostuje na ceremoniji u cast neovisnosti njihove zemlje u travnju. Bob je kasnije izjavio da je taj poziv bila za njega najveca cast u zivotu.
Bob Marley je nastavio sa snimanjima i 1980. izdan je album "Uprising". Sve se cinilo blistavim - bend je planirao americku turneju sa Stevie Wonderom te zime. Bobovo zdravlje se pogorsavalo, ali je ipak dobio dozvolu od doktora da ide na turneju. Turneja je pocela u Bostonu, a slijedio je New York. Za vrijeme njujorskog nastupa Bob je izgledao vrlo lose i skoro se srusio. Slijedeceg jutra, 21. rujna, trceci kroz Central Park, Bob se srusio i prevezen je u bolnicu. Tamo mu je otkriven tumor na mozgu i doktori su mu predvidali jos mjesec dana zivota. Rita Marley je inzistirala da se turneja otkaze no Bob je zelio nastaviti. Odsvirao je nezaboravan koncert u Pittsburghu, ali je bio prebolestan da nastavi, pa je turneja napokon otkazana. To je bio njegov poslijednji nastup. Lijecenje mu je malo produzilo zivot no ono neizbjezno ipak se spremalo.
Prevezen je u bolnicu u Miamiju gdje je krsten Berhane Selassie u etijopskoj ortodoksnoj crkvi, 4. studenoga. U posljednjem pokusaju da spasi svoj zivot, podvrgao se kontroverznom lijecenju u Njemackoj. Za vrijeme boravka u Njemackoj proslavio je svoj 36. i posljednji rodendan. Lijecenje, nazalost, nije uspjelo. Bob je zelio umrijeti kod kuce, ali nije dozivio da ga prevezu natrag na Jamajku. Umro je 11. svibnja 1981. u bolnici u Miamiju.
Tisuce ljudi prisustvovalo je njegovom sprovodu 21. svibnja, izmedu ostalih predsjednik Jamajke te voda opozicije. Bob Marley nalazi se danas u mauzoleju u svom rodnom mjestu. Nakon smrti dodjeljen mu je orden Jamajke za njegove zasluge. Bob Marley znao je svoju sudbinu - kao vizionar, predvidio je i ovo, a njegove ce rijeci ostati zauvijek besmrtne u pjesmama u kojima je napisao:
"One bright morning when my work is over I will fly away home."
Post je objavljen 28.07.2006. u 13:05 sati.