Gaborone, Botswana III
Na primjer, svaka privatna kuća ima visoki zid i okružena je strujom, bez obzira što kriminal u Botswani nije ni blizu kao u JAR-u svejedno ga ima dosta. Zatim, Botswana nije socijalna država koliko sam zaključio. Poslodavac nema obavezu da plaća osiguranje za radnika. Čak ako kupite npr. auto, nemate obavezu uplatiti nikakvo osiguranje pa tako ako imate sudar morate platiti iz džepa ili se goniti sudom. Ja sam uplatio osiguranje za moj motor (treće lice) koje važi dva mjeseca i važi za Botswanu, JAR i Namibiju. Platio sam oko 300 kuna. Jebiga, nedaj Bože da opalim u nekog BMW-a, 'ko bi platio popravak a pravilo je takvo da kao stranac dok neplatiš nema ti ići vani iz države nego te mozda još i zbajboče u prdekanu. I di si onda?!
Jednostavno, u Botswani kao i u Namibiji vlada okrutni kapitalizam a to znači, recimo, ako si bolestan ili si doživio prometnu nesreću a nemaš novca ili dodatno jako osiguranje možeš crknit ili ići u državnu bolnicu u kojoj je upitno kakva je kvaliteta usluge. Što se tiče kupovine u Gaboroneu, iako je to grad sa 250.000 stanovnika (plus ja, ha, ha), mogu slobodno povući paralelu. Što se može kupiti u Zagrebu može i u Gaboroneu. Nema marke auta koje se ne može kupiti ili naručiti. Garderobe, prehrambenih ili tehničkih stvari također nema da nema a ako nešto i škripi, ode se u Johanesburg koji je 400 km od Gaboronea. A u Johanesburgu?! E kažu da tamo stvarno nema čega nema. I još nešto, vjerovali ili ne u Gaboroneu u supermarketu možete najnormalnije kupiti proizvode od renomiranih hrvatskih tvrtki Podravka, Kraš i Franck (vidi slike).
Nadalje, kako je ovih dana bilo svjetsko nogometno prvenstvo tako smo uvečer, Vlado, Damir i ja gledali i analizirali nogomet kod kuće. A svi smo navijali da Brazil ne bude prvak svijeta jer nam je dopizdio svima. Kad već spominjem kuću mogu reci da moji domaćini imaju prekrasnu kuću sa bazenom i okućnicom u kojoj ima u izobilju raznoraznih biljaka. Naravno, i njihova kuća je okružena ogradom od struje i nalazi se pod nadzorom zaštitarske firme. Po mojoj slobodnoj procijeni, samo James Bond može ući u kuću Temšićevih a i on bi se debelo namučio. Bi, majke mi! Što se tiče obilaska Botswane, to sam zaobišao. Jer, kako je Botswana skupa zemlja a ja sam se životinja, rijeka, jezera, lavova, slonova i majmuna nagledao u Ruandi, Ugandi, Keniji i Tanzaniji tako nisam išao obilaziti Botswansku zoo i botaničku ponudu.
A i da mi ostane koja kinta više u džepu jer imam plan da se vratim preko Svete Helene nazad svojoj kući dragoj, najdražoj. Kontaktirao sam jednu brodsku kompaniju RMS koja vozi dva puta godišnje iz Cape Towna za Englesku preko Svete Helene pa sam se raspitivao u svezi cijene itd, odnosno Damir je pričao s njima jer Damir priča perfektno engleski. Po svemu sudeći vrlo vjerojatno je da ću se ja vratiti tim brodom nazad u svoju domovinu. Naime brod polazi iz Cape Towna 28. kolovoza a 27. rujna stiže u Englesku. Na Svetoj Heleni se zadržava sedam dana, te po još nekim egzotičnim otocima isto po nekoliko dana. Bit će to prilika da se obiđu svi ti otočići u atlantskom oceanu "iz cuga", a takva prilika se pruža jednom u životu.
Eto toliko o mom posjetu Botswani i našim hrvatima koje sam susreo i upoznao tamo. Ima toga puno više i puno zanimljivijeg nego što sam sada pisao ali to ostavljam za neku drugu priliku.
Čitamo se! Pozdrav od Motorobija.
Post je objavljen 28.07.2006. u 12:50 sati.