...Onda je u autobus usao jedan iz transportera,sa neprijatnim licem.
-Je li u ovom autobusu Krak Nezir?
Trazio je jednog privatnika,automehanicara iz Prijedora.Svi su cutali.Cutao je i Nezir,koji je bio na podu u zadnjem dijelu autobusa i koji je,pored ove sparine i znoja,trpio i bolove koje su mu zadavala slomljena rebra,od udaraca koje je dobio prije nekoliko dana,tamo u"Omarskoj",u onoj fabrici smrti.Vojnik izadje i poslije nekoliko minuta se ponovo vrati.
-Trazim Nezira Kraka,on je sigurno u ovom autobusu,rekli su mi.
Ponovo cutanje,culo se samo ravnomjerno kuckanje motora autobusa.
-Jesam li ja budala ili ste vi svi gluhi?Cujete li sta vas pitam?Ako se ne javi Nezir Krak za deset sekundi,ispucacu rafal po vama-zaprijeti ovaj sa neprijatnim licem i pri tom se zacu metalni zvuk repetiranja puske.
-Ja sam-javi se Nezir,ne zeleci da ovaj krvnik i ispuni svoju prijetecu nakanu.
-Izlazi napolje,majku ti ustasku!I otac ti je bio ustasa.Nece iver daleko od klade.
-Ne mogu ustati,bolestan sam.Ne mogu na noge-rece Nezir.
-Cujes li ti mene,djubre jedno balijsko,izlazi dok te nisam odmah ovdje...-ne izgovorivsi do kraja svoju prijetnju,krenu prema zadnjem dijelu autobusa gazeci i udarajuci sve oko sebe.
Nezir se jedva izvukao ispod ovih sklupcanih tijela,ni zvuk disanja od straha nisu pustali od sebe i krenu prema otvorenim vratima autobusa,ispred kojih su stajala jos cetvorica sa transportera,a medju njima i Mrdja i Bakin.
Skinuli su ga do gola i tukli,psujuci mu ustasku majku.Parali su ga nozevima,ucrtavali mu slovo"U"na celu.Na kraju ga je jedan od njih nabio,odozdo,na pravi pravcati mac.Izmuceno tijelo se samo zgrci.To potraja nekoliko trenutaka,a onda se pusti uz jezivo krkljanje.Otvorili su jedan od boksova namijenjenih za prtljag putnika u autobusu i tu ga,kao vrecu ubacili,a onda,kao da se nista nije dogodilo,poskakali u svoje transportere i krenuli dalje.
Od ovoga mjesta do dolaska u logor"Manjaca"je svega nekoliko kilometara.Vec se uveliko bio spustio mrak,kada su dosli pred kapiju logora sa velikim natpisom"VOJNI LOGOR MANJACA-ZABRANJEN ULAZ".
Putovanje od Omarske do Manjace trajalo je vise od sest sati,a ta razdaljina je iznosila tek oko 60 kilometara.
Vozaci su redali autobuse jedan pored drugoga,na uskom prostoru,ispred kapije logora.Proculo se da ce se nociti tu,u autobusima,jer se prijem zatocenika ne moze izvrsiti do jutra,nije bilo elektricne rasvjete.
Niko od zatocenika nije ni slutio da ce to biti noc uzasa.
Prvo su im pozatvarali sve prozore na autobusima i upalili grijanje do najjaceg stepena.Ljudi gladni,zedni i iscrpljeni,nisu se smjeli ni malo pomjerati iz svojih sklupcanih polozaja.Neki su krisom,da ih ne primjete vojnici,cijedili dijelove odjece,ili odjece onoga do sebe i tim znojem kvasili svoje ispucale usne.Kasnije je dosao vozac,ugasio motor i grijanje,i izasao.Za njim su izasli i oni iz pratnje autobusa.Zastrasujuca i prijeteca tisina potraja desetak minuta.
-Dedo Crnalic,je li u ovom autobusu?-culo se dozivanje u prvom redu do Djeminog.Trazili su Dedu,
uglednog sportskog i javnog radnika,vlasnika jednog od najljepsih prijedorskih restorana"Dedo".Dok je izlazio,jedan od krvnika mu rece:
-E,sad cu ja od tebe praviti cevapcice-i povuce svoju ostru kamu preko Dedinog vrata,odmah tu,na vratima autobusa.Krv poprska i one koji su lezali sklupcani pored vrata.Uzasan zvuk kloparanja krvi,
krkljanja i grcenja tijela,a onda tajac.Potraja to nekoliko trenutaka,a onda su pozvali trojicu da Dedino,
vec mrtvo tijelo,unesu u autobus.Niko se nije javio.Jedan od njih usao je i izbacio napolje prvu trojicu do vrata.Ukocenih vilica od straha unijeli su okrvavljeno i bezivotno tijelo i stavili ga na jedno sjediste,kako im je i naredio ovaj zlikovac.Oni napolju su cicali i skicali kao razjarene zvijeri kad namirisu svjezu krv.Zivotinjska pozuda navirala je iz ociju ovih masina za ubijanje...
Post je objavljen 28.07.2006. u 12:01 sati.