Pregled posta

TALJEVO SIJEĆANJE

Kada s ove vremenske distance promatra svoje mečeve s Botvinnikom iz Taljevog sjećanja izviru nepobitne činjenice koje u ovom trenutku dobivaju drukčiji prizvuk: „Naime dosta je vremena proteklo od moje prve borbe s Botvinnikom. Čovjek nekako sazri i dobije u težini, a mnoge pojedinosti izgube od svoje aktualnosti. Ipak, nešto se nataložilo i živi dok čovjek postoji. Znam da sam u prvom meču dobio šest partija, a u drugom pet. I sada mislim kao i ranije, da mi je obrana bila slabija strana.



Živo se sjećam onog momenta kad sam s bugarskom majstorom Padevskim došao na 19. partiju, a stanje je bilo 11,6:5,5 za mog suparnika. Ispred sale zgrade sam vidio reporterska kola moskovske televizije, također kola Kino-kronike, znači naslućuju da je došao kraj i da taj trenutak ipak vrijedi ovjekovječiti. Uz gromoglasni uzvik: „Kralj je mrtav, živio kralj“ zainatio sam se da im pokvarim račune i zaigrao krajnje oštro i poduzimljivo, a iz toga se rodila moja pobjeda. To je ona partija o kojoj je Botvinnik kasnije pisao detaljnije „analiza ili intervju“.
Talj i sada priznaje, da se razumijemo kaže on, „nije točno da sam podcijenio šahovskog diva, već jednostavno u takvom meču nije mi ništa polazilo za rukom. Jednostavno rečeno, igrao sam slabo i tu opravdanja nema.“
Iako je Botvinnik želio da uvjeti u oba meča budu isti, tako se ipak nije odigralo, jer po Taljevu mišljenju, „on ih je sam narušio“ u prvom meču – žali se Talj – zajedno smo stanovali u novom hotelu, a u drugom on je prešao kod kuće uz bolje uvjete i kućnu njegu. U revanšu mi je krenulo loše, a to je bilo u momentu kad mi je sa stola nestalo nalivpero koje mi je donosilo sreću. To se dogodilo poslije osme partije. Do kraja nisam uspio pronaći dostojnu zamjenu. Ovako što jedino šahisti mogu razumjeti, mnogima će ovo sličiti na šalu, ili neozbiljnu galamu, ali znam pouzdano, da pokojni Stein nije htio mijenjati odijelo u kojem je pobjeđivao. A ima i drugih primjera. Nisam sujevjeran, na žalost, tako stvari stoje. Botvinnik se dobro pripremio, otklonio svoje slabosti, shvati me ozbiljnije i najzad trijumfirao. Vjerujem i danas da je došlo do revanš meča između Botvinnika i Petrosjana da bi Petrosjan izgubio u revanšu. I danas nekako imam taj osjećaj.“



Kad je Talj izgubio titulu, bio je utučen i deprimiran kao Napoleon kod Waterlooa. To raspoloženje ga je držalo sve do povratka u Rigu. Kad je stigao u svoj rodni grad, i raspoloženje mu se smjesta vratilo. Bio je nekako nasmijan i vedar i povikao je na sav glas: „mama zapamti, ja sam najmlađi eks-šampion svijeta u povijesti šahovske igre.“…

BOTVINNIK O PRIPREMANJU ZA ŠAHOVSKA TAKMIČENJA



Svoje stvarne pripreme počinjem pregledom šahovske literature, naročito radi upoznavanja s novim i zanimljivim partijama, za vrijeme čitanja činim bilješke o pitanjima, koja me naročito zanimaju. Također proučavam sve partije svojih takmaca u idućem natjecanju. Proučavam karakteristike njihove igre i njihova najdraža otvaranja; to je naročito korisno kod priprema za pojedinu partiju za vrijeme turnira.
Osim toga studiram ona otvaranja, koja namjeravam primijeniti za vrijeme borbe. Ovdje moram primijetiti, da po mome mišljenju igrač ne bi smio, a zaista i ne može pokušati igrati sva teorijski poznata otvaranja. Za jedan turnir su, kako za bijeloga , tako i za crnoga potpuno dovoljna tri ili četiri sustava otvaranja. Ali ta otvaranja moraju biti pripremljena temeljito. Ako ne vladate potpuno takvim otvaranjima, jedva možete računati, da će te završiti visoko na tablici.
Majstoru je međutim nedovoljno igrati samo jedno otvaranje; njegovi suparnici bit će dobro pripremljeni za igru protiv njega, a iznad svega će njegov šahovski horizont biti preuzak tako, da će u mnogim pozicijama igrati jednostavno rutinerski.
Tako bi vaši planovi bili sada pripremljeni; ali ni to nije dovoljno. Neki između njih – u koje niste potpuno sigurni – moraju biti iskušani u partijama za vježbu. Naravno, te partije se moraju odigrati s partnerom koji će ih držati u tajnosti, inače će svi vaši suparnici biti isto tako dobro upoznati s njima, kao što ste i vi, i sve će vaše pripreme u otvaranjima biti uzaludne.(U današnje doba to se radi s računalom!)
Te pripremne partije ne smiju biti posvećene samo isprobavanju vaših shema otvaranja, nego da vam pruže pravu vježbu i u drugom pogledu. Na primjer, prije duže vremena rekao sam nekim našim majstorima, koji redovito zapadaju u ozbiljnu vremensku oskudicu, kako savladati tu slabost. Nažalost, samo malo njih je poslušalo moj savjet, iako je on vrlo jednostavan. U pripremnim partijama mora se najveća važnost dati satu, a ne biti nastavljeno, sve dok najbolje moguće korištenje vremena, uključivši i proučavanje svih važnih varijanata, ne postane navika. Smatram, da bi ta metoda potpuno izliječila 90 posto onih, koji trpe od „bolesti oskudice vremena“, a izuzeci bi bili naravno neizlječivi!
Ista se metoda može upotrijebiti da bi se uklonile i druge slabosti; poneku naročitu slabost valja uklanjati specijalnim vježbama, sve dok ne bude prebrođena. Nakon niza takvih igara majstor će moći, za iduću borbu, donijeti odluku o svom repertoaru otvaranja, koja će već biti iskušana u praksi. Sve, što još preostaje, jest to, da se pripremi za svaku turnirsku partiju posebno.
Ako ste slabi u konačnici, morate potrošiti više vremena na analizu studija; u vašim pripremnim partijama morate težiti prijelazu u konačnice, što će vam pomoći, da steknete potrebno iskustvo. Slične metode će ispraviti vaše nedostatke u središnjici, iako je ovdje problem mnogo kompliciraniji.
Konačno, oko pet dana prije borbe morate potpuno obustaviti svako bavljenje šahom. Morate se odmoriti, inače možete izgubiti ornost za borbu.
Za postizanje potpune spreme moram spomenuti još jednu mogućnost, koju sam uvijek pokušavao izvesti.
U čemu se sastoji suština umijeća šahovskog majstora? U osnovi se ona sastoji u sposobnosti analiziranja šahovskih pozicija. Istina, na ploči morate analizirati veoma brzo i bez diranja figura; ali u krajnjoj liniji šah je umijeće analiziranja bilo da izvodite moguće varijante ili ocjenjujete stvarnu poziciju.
Kućna analiza ima svoje posebne karakteristike; niste ograničeni vremenom i možete slobodno pomicati figure. Unatoč toj razlici između kućne analize i praktične igre za pločom postoji mnogo zajedničkog među njima. Dobro je poznata činjenica, da su gotovo svi glasoviti šahisti bili odlični analitičari.
Zaključak je neminovan; ovako, tko želi postati istaknuti šahist, mora težiti usavršavanju u području analize.
Postoji još jedna važna razlika između analize i praktične igre: za vrijeme igre vaš je analitički rad neprekidno ispitivan od strane vaših kritički raspoloženih suparnika, dok se kod kućne analize vrlo lako postaje neobjektivan. Da nadvladate takvu sklonost i da se udaljite od slabe analize, korisno je objaviti svoj samostalan analitički rad. Tada ste podložni objektivnoj kritici.(I tu računalo može pomoći!)



Post je objavljen 28.07.2006. u 11:23 sati.