Peking, Kina
Petak
16.9.2004., 13:34
Dragi Dnevniče...
Kao da je ovo sve neki san, reklo bi se da imam savršen život, ali nemam. Istina imam dečka iz snova, jako dobru sestru, odlične prijatelje, super sport i ljubimca, ali mi jedino fale roditelji. Imam ih, ali u ova tri dana samo se svađaju, oni inače nisu takvi, oni se inače vole, rijetko kada svađaju. U srijedu kada smo išli u restoran da proslavimo godišnjicu bake i djeda, njih dvoje nisu rekli ni riječ jednom drugom… A sada se i doma svađaju kada smo i mi tamo. Jednu sam ih večer (jučer) slušala, mama ja govorila kako tata ima ljubavnicu, ona nova tajnica koju ima, mislim da se zove Judie, ona je amerikanka. Jednom kada je mama nosila ručak tati jer je imao jako važan i dugačak slučaj (odvjetnik), rekla je da je vidjela kako tata gleda u nju i ona u njega, kao da su zaljubljeni, a mama to zna, ona je bila milijun puta zaljubljena. I još ga je pitala zašto neki put dolazi kasno doma, on ništa ne odgovara, kao da nešto krije, ili tako što. Onda se bunila zašto je prihvatio posao u Japanu a ne u nekom drugom gradu u Kini, to se i ja pitam, pa je onda otkrila da je i ona isto išla, pa ju je kao slijedio, jadni oni… A tu večer je spavao na kauču, ne jadan tata, ali i nešto ne shvaćam, ako je ovo tatina kuća, zašto onda on spava na kauču, ah da, jer je mama žensko, a žena uvijek sve dobiva, to mi je rekla mamina mala sestra Li-Jung, ona ja pravi komad. Moja mama također ima veliku obitelj, ima Molly, njena sestra blizanka, te dvije mlađe sestre, Li-Jung i Sona.
Jadni blizanci, i Jacky, a i ja, sada se jadni molimo da ovo prođe, i da ne mislimo na gore - RASTAVA…
Kada se danas budem vratila, opet ću prespavati kod Nike, a i Luna će biti isto tamo, i to preko cijelog vikenda, sada znam koja će biti tema za te dane: RODITELJI, ma krasno. Bit će tješenja i plača, sigurno…
Stvarno se bojim rastave, jedna cura iz moje bivše škole (Kina), njoj su se roditelji rastali, jadnica, nije išla u školu 2 mjeseca, a još joj je i majka umrla u prometnoj nesreći, a njena mlađa sestra je u kolicima i izgubila je pamćenja (amnezija), jadnica nikako nije mogla učiti od depresije, tako da je pala razred, tj. više ni ne ide u školu, tako su mi bar rekli, jadnica… Ja se toga bojim, da se meni to ne dogodi…
To je sve, Bok!
Post je objavljen 08.08.2006. u 12:00 sati.