„Znaci veceras u 7? Ajde,... da,da.. doci cu.. vidimo se!“... Gerard je poklopio telefon. Sjedio je sa svojim bratom Mikeyem pred televizijom. „Ti ideš van veceras??“, pitao je Mikey... „Ma Franku je danas rodendan pa nas svih izvodi van... a sta ces umjesto da mi njega castimo tip nas vodi u neki novi klub, pojma nemam...ides ti kamo?“ „ Pa.. izvodim Aliciu na veceru...“ „Oho... da pogodim.. onako romanticna vecerica uz svjetlost svijeca... pa ce bit malo kiss kiss...haha... to baš lici na tebe“... „Daj zacepi Gee!!“... rekao je Mikey i pogodio ga jastukom.
Nabacio je svoj crni sako na sebe i zaputo se prema klubu... Bilo je 7 sati a vec su svi pozvani bili pijani ko svinje... „Hehe, predvidljiv si Frankie... samo cekas neku priliku da se urokas, zar ne??“ dosao je do Franka i potapsao ga po ledima... „Hey, Gee... opusti se malo... naruci si rundu, ja castim!“ rekao je cijelo vrijeme ne odvajajuci pogled od stola gdje su sjedile neke cure... „Mislim da cu ovaj put nesto bezalkoholno, mislim jos uvijek se sjecam sto se dogodilo na proslom partyju kad smo se naroljali..“ Frank se uz neki bolestan osmjeh okrenuo Gerardu... „Haha, kako se ne bi sjecao...jos i sad neki misle da smo nas dvojica zajedno... ali pokusaj se ovaj put suzdrzat i malo za promjenu poljubit neku curu...hehe“... rekao je Frank i udaljio se... „OMFG Frank!! Ti nisi normalan!!“ zaderao se Gerard preko cijelog kluba, ali cinilo se da ga ovaj nije cuo. „Ledeni caj, molim.“... definitivno nije htio napraviti istu scenu ako zadnji puta...
A onda ju je ugledao... stajala je kao i obicno potpuno sama polako ispijajuci sok... i bas kada je krenuo prema njoj zazvonio joj je mobitel... pogledala je u display, namrstila se i istrcala iz kluba... krenuo je za njom, nije se niti trudio vikati kada je muzika bila toliko glasna... progurao se do izlaza... „Sto se dogada??.... Opet??.... Smiri se, odmah dolazim....!!“... pomalo panicno Helena je razgovarala na mobitel. „Hey, Helena, sta ima??“... „Oprosti ne mogu sad razgovarati.. ja.... „.... odmahnula je glavom i potrcala... ostao je pomalo zacuden...ali nije išao za njom, iako mu je nesto govorilo da bi trebao... vratio se u klub...
Nakon sto je dobar dio veceri proveo naslonjen na sank ispijajuci sok i promatrajuci Franka kako se zabavlja polako se ustao i uputio kuci... bilo je tek 1 u noci, ali nije imao volje vise ostati...
Prolazio je svojom ulicom kada je zacuo strasnu viku, dolazila je iz kuce pokraj koje je prolazio... vrata su se otvorila... iz kuce je izletjela neka cura noseci 2 torbe u ruci, a iza nje je istrcala mala djevojcica... „Dolazite ovamo!! Ovoga trena!!“- netko se derao za njima..
„Helena?“... zaderao se Gerard... to je doista bila ona... pogledala je prema njemu, ali istoga trena netko ju je zgrabio za ruku...iz kuce je izašao stariji muskarac, djelovao je kao da nije pri sebi... odgurnuo je Helenu tako snazno da je pala na pod... „Neces ti bjezati odavde, si me cula?!!!“, izderao se na nju i osamario ju... nastavio se derati, lupao ju je gdje god je stigao.. Gerard je potrcao pomoci joj „Stani!! Jesi li ti normalan!!??“- zatrcao se u muskarca i odgurnuo ga od Helene. Pomogao je Heleni da se digne s poda. „Da ju nikad vise nisi taknuo!! Nikad!!!“... Helena je pruzila ruku svojoj sestri, a drugom je rukom uhvatila Gerardovu... Nije mu bilo jasno sto se upravo dogodilo, bio je uzasno ljut... Odveo ih je obje svojoj kuci..nije bilo nikoga... „Dodite sa mnom... danas cete ovdje prespavati, u redu??“.. nije cekao odgovor...odveo ih je na kat kuce gdje su se nalazile dvije sobe, jedna do druge... ušao je u jednu i odlozio njihove stvari... „Ti i ja moramo razgovarati...bit cu tu u susjednoj sobi.“... rekao je Heleni... vrata su se zatvorila... kleknula je pored svoje sestre nastojeci ju umiriti... „Slusaj me.. pametno si postupila sto si me nazvala ... sada smo ovdje i sve ce biti u redu... sve cemo rijesiti... nemoj vise plakati... sve ce biti u redu“... govorila joj je ni sama ne vjerujuci svojim rijecima... jer znala je da nece sve biti dobro...uspjela ju je smiriti i poleci u krevet... zatim je potiho izasla i otišla do Gerardove sobe... znala je da ovaj razgovor ne moze izbjeci... pokucala je i usla u sobu... bila je vidno drugacija od ostatka kuce... zidovi su bili obojeni u crno a na njima su bili crveni grafiti... „Hoces li mi sada objasniti što se dogada??“ upitao je Gerard. Zatvorila je oci, duboko u dahnula i sjela na krevet...sjeo je do nje...
„Sve je pocelo pred dvije godine.. do tada je sve bilo savrseno... ono, bili smo jedna normalna sretna obitelj... i tako do dana kada moj stari nije dobio otkaz u firmi u kojoj je radio... tada se poceo opijati.. svake bi se noci vracao kuci pijan, gubio kontrolu... mislim i sam si vidio... tukao je nasu majku iz dana u dan, dok ju jednoga dana nije toliko pretukao da je završila u bolnici... imala je teske ozlijede i lijecnici je nisu mogli spasiti... nikada nisam preboljela njenu smrt, a sumnjam da ikad hocu, ipak mi je ona znacila vise od ikoga... nakon toga moja sestra i ja ostale smo prepustene same sebi... odavno sam htjela otici, ali osjecala sam se odgovornom za Brook, nisam ju mogla ostaviti samu... nastojala sam se uvijek praviti da ce sve biti u redu i da ce on jednoga dana shvatiti sto radi i prestati s tim.. ali shvatila sam da sam samu sebe svo ovo vrijeme lagala... ono danas sto si me vidio pred klubom... to me Brook zvala, bio se vratio kuci i napao ju... to je bila kap koja je prelila casu.. mogla sam trpjeti da mene udara, ali necu mu dat da takne moju sestru...“... tu je stala... nije mogla nastaviti... briznula je u plac.. Gerard ju je zagrlio... „Hvala ti! Ne znam sto bi bilo da se ti nisi pojavio danas... „ „Ali, zasto si to trpjela svo ovo vrijeme, zasto jednostavno nisi zatrazila pomoc? Zasto si sutila o svemu ovome...cijelo si vrijeme samo sebi nanosila bol...“... „Bojala sam se... nisam htjela pogorsati situaciju...“... „Sada je sve to iza vas... necu mu dopustiti da vam pride...“... „Molim te, nemoj nikome reci za ovo... ne zelim da itko sazna... molim te...“ „Ne brini se... znas da to nikad ne bih napravio... za razliku od nekih meni je stalo do tebe..“... pogledala ga je... „Gerard..“ „Nemoj ništa reci...“ tiho je sapnuo... i poljubio ju... ali ona se odmaknula... ustala se i odmahnula glavom.. „Oprosti, ja ovo ne mogu...“... istrcala je iz sobe...
„Koji sam ja kreten!“... rekao je Gerard i bacio se na krevet rukama prekrivajuci lice... lezao je, razmisljajuci o svemu što se dogodilo... nije shvacao kako ijedna osoba moze biti takva kao Helenin otac... i sada mu je napokon sve bilo jasno... razlog njenog cudnog ponasanja, razlog zasto se rezala... obuzela ga je takav bijes, ljutnja... nikada u zivotu nije bio tako ljut na nekoga... nikada nije bio tako ljut... na sebe.... „Ne mogu vjerovati koja sam ja budala... nakon svega sto se danas dogodilo, sada kada joj je trebala utjeha ja sam dopustio da se ovo dogodi... sada ce pomisliti...“... odjednom se trgnuo iz svojih misli i sjeo na krevet... „Sada ce pomisliti da ju volim“... tiho je prosaptao.... no jedna mu je misao prosla glavom... „Koliko ce u stvari biti u krivu??“
Post je objavljen 28.07.2006. u 11:48 sati.